Već duži niz godina u jednom dijelu srbijanskih osnovnih i srednjih škola provodi se nastava bosanskog jezika, a uskoro bi trebao početi i proces formalnog uvođenja bosanskog jezika i na neki od većih srbijanskih univerziteta.
Proces priznavanja bosanskog jezika započeo je u Republici Srbiji još 2002. godine i to za potrebe tadašnjeg popisa stanovništva. Od 2004. godine u državni nastavni plan i program uvodi se izborni predmet bosanski jezik s elementima nacionalne kulture, da bi školske 2013/14. godine započelo cjelokupno provođenje nastave na bosanskom jeziku.
Najprije je izučavanje bosanskog jezika uvedeno u prvi i peti razred osnovnih i prvi razred srednjih škola, zatim u drugi i šesti razred osnovnih i drugi razred srednjih škola, te tako redom do ukupnog zaokruženja procesa. Umjesto za predviđenih 12 godina, bosanski jezik u obrazovnom sistemu Srbije počeo se izučavati u punom kapacitetu za četiri godine.
Prof. dr. Sead Šemsović stručnjak je iz oblasti usmene književnosti, a u Republici Srbiji već duži niz godina djeluje u okviru Bošnjačkog nacionalnog vijeća, najvišeg predstavničkog tijela bošnjačke nacionalne manjine u Srbiji, kroz čije djelovanje se posebno zalaže za što veća institucionalna prava bosanskog jezika u Srbiji.
Moguće osnivanje instituta za bosanski jezik
“Trenutno je u proces obrazovanja uključeno oko 16.000 djece u predškolskom odgoju, osnovnoj i srednjoj školi u okviru 677 odjeljenja kroz 40 odgojnih i obrazovnih institucija. Dvije godine uzastopno polaže se eksterna matura nakon završene osnovne škole i trenutno je u pripremi priručnik za nastavnike kojim će prosvjetni radnici pripremati učenike za završni ispit, koji se polaže nakon okončanja gimnazijskog školovanja. Već ranije su dogovoreni standardi koji se odnose na bosanski jezik za drugi ciklus osnovne škole te obrazovne norme za ovu oblast u gimnazijama”, na početku razgovora ističe prof. dr. Sead Šemsović kada je riječ o praktičnoj primjeni bosanskog jezika u srbijanskim školama.
Također, nedavno je Šemsović najavio intenziviranje napora kada je riječ o uvođenju bosanskog jezika u programe pojedinih srbijanskih univerziteta. Osim toga, vrlo je moguće skoro osnivanje i nekog instituta čiji će primarni fokus biti na proučavanju bosanskog jezika.
“Zakon o nacionalnim manjinama u Republici Srbiji predviđa postojanje departmana na kojem će nacionalna manjina, koja je zaokružila svoj osnovnoškolski i srednjoškolski proces obrazovanja na maternjem jeziku, moći proizvesti vlastiti kadar za svoje nastavne potrebe. Po ugledu na beogradski i novosadski univerzitet, na kojima postoje albanologija, bugaristika, rusinistika i kroatistika, na taj isti način i Bošnjaci kao nacionalna manjina traže da na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru dobiju studijski program za bosanski jezik i bošnjačku književnost. Elaborat za opravdanost pokretanja ovog programa je već pripremljen i očekuje se njegova implementacija”, ističe Šemsović.
Kada govorimo o tendenciji širenja nastave bosanskog jezika u školama izvan Sandžaka, Šemsović naglašava kako svaka pojedinačna zajednica mora odlučiti na kojem jeziku želi slušati nastavu. Roditelji djece dobijaju upitnik koji trebaju popuniti, čime sami odlučuju da li žele da njihova djeca pohađaju nastavu na bosanskom ili na srpskom jeziku. Izvan prostora Novog Pazara, Tutina i Sjenice ove godine je počela nastava na bosanskom jeziku i u jednoj osnovnoj školi u Brodarevu.
Jezik je kuća bitka
“Bosanski jezik je u onom statusu u kojem njegovi izvorni govornici žele da on bude. Trud i nastojanje da se popravi stanje jezika jednog naroda uvijek su davali pozitivne rezultate, a kada trud i nastojanje zakažu, zakažu i rezultati”, kategoričan je Sead Šemsović.
S obzirom na to da određeni krug ljudi, koji je primarno okupljen oko Deklaracije o zajedničkom jeziku, smatra kako je jezik izgubio svoju primarnu svrhu, odnosno da se više ne koristi isključivo za komunikaciju, već i za bildanje nacionalnog identiteta, Seada Šemsovića smo upitali za komentar ovih navoda.
“Istaknuti njemački filozof Martin Heidegger je rekao kako je ‘jezik kuća bitka’, čime je sasvim jasno ukazao da jezik unutar sebe nosi identitet svog govornika. Samim tim on nikad nije ni bio ‘samo za komunikaciju’, što nam najbolje potvrđuju epohe u kojima se narodi bave kodifikacijom svog jezika. Ni Beograd ni Zagreb ne nasjedaju na ovu anacionalnu priču, jedino su se upecali neki domaći jugonostalgičarski krugovi. Ta je deklaracija bila zastarjela onog trenutka kada se pojavila. To je bilo jedno nejako kukavičije jaje, iz kojeg se nije ništa izleglo”, istakao je Šemsović.
Kada govorimo o činjenici da u BiH, pa čak i u nekim dijelovima regiona, pojedinci i organizirane grupe bosanski jezik nazivaju bošnjačkim, Sead Šemsović naglašava kako treba ustrajati u borbi protiv takvih nasrtaja.
“Najbolja borba je ustrajnost. Sada se najnormalnije u beogradskoj štampi pojavljuje ime bosanski jezik, iako pojedini njihovi lingvisti ustrajavaju u svojoj nacionalističkoj zaslijepljenosti, smatrajući da je sasvim prirodno jednom narodu određivati i kako se on zove i kako mu se maternji jezik zove. Ta vremena polako prolaze i politički diskurs Srbije se mijenja. Međutim, osporavatelja neće nestati, važno je da mi koji se bavimo društvenim i političkim životom bosanskog jezika ne odustanemo od svojih jasnih nakana”, zaključuje Šemsović.
klix.ba
