-Nekad razmišljam da se više ne bavim ovim, nego da nešto malkice radimo, ali nekako nas želja vuče da to radimo. Drugih izvora prihoda nemamo nego iz ovog – kaže u razgovoru za Anadolu Agency (AA) Mile Popović.
Dodaje da o cvijeću i sadnicama vodi brigu zajedno sa suprugom Milkom, a često angažuju i sezonske radnike jer u plastenicima uvijek ima posla.
Počeli su od 1980. godine, ali su prvo uzgajali povrće, a kada su primjetili probleme na tržištu odlučili su se za uzgoj cvijeća pa uzgajaju i lavandu, ruzmarin, razne vrste cvijeća za dvorište i kuću.
-Prije petnaestak godina počeli smo sa proizvodnjom limuna, svog južnog voća, mandarine, narandže, klemetine, grejpfruta, kumkvata, ali proizvodim i smokve, gojim bobice, aroniju, ribizlu, svega toga po malo, nabere se. Radim ono što ne radi niko. Ali, u pozitivnom borim se uvijek ono nešto da radim što je tržištu interesantno – ispričao je Mile.
Za kalemljenje najvažnije iskustvo
Kalemiti voćke voli još od malih nogu, a osim što mu ovaj posao dobro ide, u tome i uživa. Objasnio je da mu prvih pet -šest godina kalemljenje voća, koje nije specifično za Lijevče polje u kojem se nalaze Karajzovci, nije išlo kao sada kada je stekao iskustvo. Sada je siguran da u uslovima u kojima on proizvodi sadnice i cvijeće, veliki stručnjaci, doktori poljoprivrednih nauka ne bi imali toliko uspjeha.
-Čovjek se uči dok je živi i opet nema znanja dovoljno, ali ipak smo stekli veliku praksu – kazao je Mile.
Na početku mu se “primala polovina kalemljenih sadnica, a sada mu je procentar uspješnosti 95 posto i to ne samo kod limuna nego i svih drugih vrsta koje kalemi.
Ponosan je što su mu dolazili i učenici Poljoprivredne škole iz Gradiške da im pokaže kako on to radi. Uzgoj cvijeća i kalemljenje voća osim iskustva zahtjeva veliko znanje, jer se mora znati kada nešto treba posijati, kalemiti, da bi se primilo i tržištu ponudilo u određeno vrijeme.
-Nekada se cvijeće dobro prodavalo i čini mi se da nas je bilo više sa cvijećem. Sada ili je nestašica novaca ili ne znam šta je, manje se prodaje, a čim se to tako počne pojavljivati ja krećem u nešto drugo, tako sam krenuo u južno voće – kazao je Mile.
Objasnio je da ni za sadnicama voća nema velike potražnje, jer kada se neko odluči da kupi limun uglavnom kupi jedan, da mu stoji u kući, a drugi će kupiti ako mu propadne.
Neobične vrste i raznovrsna ponuda
Ipak, s obzirom na to da je mali broj u Bosni i Hercegovini ljudi koji se time bave Mile Popović kaže da limuna može prodati “prilično”. Najčešće mu kupci dolaze iz primorja pa kupuju po 50 ili 100 sadnica.
-Imam vrsta kojih nema na terenu, koji mogu dostići težine 600 grama, imaju debelu koru finu. Iz Mostara su mi dolazile časne sestre, kažu dok je tog limuna do tad je i zdravlja – kaže Mile i dodaje da je kora najzdravija.
Kada je u pitanju limun Mile Popović uzgaja tri vrste, a dok je brao plodove u plastenicima znao je nabrati i po tonu limuna. Sada je prestao sa branjem plodova jer je primjetio da se kupci lakše odlučuju da uzmu sadnice sa plodovima.
-Neko traži ovo, neko ono, kad imaš svega proda se – kaže Mile.
Ekipa AA Popovića je posjetila u zimskom periodu, a tada prema njegovim riječima ima najviše posla.
-Mi sada radimo preko čitave godine, posebno na selu kada svi moji poljoprivrednici ako imaju krave i stočni fond onda to nahrane i odmaraju. Mi sada zimi radimo punom parom. Ložiš vatru, ustaješ po noći za dva tri dana kreće sezona sadnje i neprekidno do konca maja tu se radi svaki dan. Kad bi neko rekao evo ti ne znam koliko para otiđi na more deset dana – nema teorije, moraš biti obavezan ovdje – kaže Mile.
Koliko je posla u pitanju najbolje pokazuje podatak da u prosjeku ima oko 300.000 – 400.000 saksija različitih veličina sa zasađenim cvijećem ili sadnicama.
