U arhivi Infobiroa, kojoj Fokus.ba ima pristup, pronašli smo tekst objavljen u magazinu Start “Šokantna ispovijest maloljetne Romkinje: Otac me prodao na kocki” autora Darija Novalića.
Tekst je objavljen u januaru 2005. godine i govori o maloljetničkoj prostutuciji i djevojkama koje su završile na ulicama Italije radeći za brutalne svodnike koji su ih tretirali kao ropkinje.
Donosimo neke od najzanimljivjih detalja iz ovog potresnog teksta.
– Ja sam ti od svih Ciganki ovdje u Italiji najbolja glumica. Eto, pitaj koga hoćeš! A najbolje glumim gluhonijemu. Na to dodam da su me otjerali od kuce i da nemam de spavat, pa da sam maloumna… A nemaš pojma kako to ovi manijaci talijanski vole. Plaćaju, ne pitaju pošto! Samo viču: Skuza sinjorina ! Io voljo pagato tuti per te!!!
Mirela je jedno od osmoro djece romske familije iz Kaknja. I ostalih sedam su sestre.
– Kažu da se babo zato propio i počeo kockat i krast! Eno, čula sam da se ope oženio i ope dobio žensko! Neka, neka!!! Ima Boga!
Naša poznanica je žrtva traffickinga ali i nekih romskih običaja. Otac ju je, kaže, izgubio na kocki…
Kako objašnjava, spetljao se sa nekim Sarajlijama na privremenom radu u Belariji kraj Riminija, što za koricu kruha uskaču u tude stanove i kradu vrijedne stvari, iznose skupocjene, markirane odjevne predmete iz butika, a u pauzama od teškog rada vrte šibice i varaju naivne Italijane.
Kada ponestane domaćih, dobri su i zemljaci. Sarajevski kriminalci na radu u Italiji nisu ni rasisti ni nacionalisti. Sasvim im je svejedno kako se zove mušterija koju treba opelješiti.
Levat je mio, kažu, koje vjere bio. Tako ni Muratu nije bilo teško da se uključi u veselo društvo pred kafeterijom i okuša sreću. Kada je počeo da gubi…
– Uloži tu malu, pokrićemo je sa 10 hiljada marki… Izvadiš se i još zaradiš peticu! A i ako izgubiš, ne sikiraj se. Radiće ovde u ovoj našoj slastičarni ko prava Talijanka – predloži Muratu stari sarajevski šaner, naravno sve uz osmijeh i šalu.
I tako Murat ostade bez kćerke!
– Hajde Muki, boli te briga, nije ti jedina! Još će ti i valjat, može ti po plate davat! – tješio ga je novopečeni vlasnik petnaestogodišnje Romkinje.
– I ja sam, fakat, jedno petnest dana radila u tu slastičarnu što je držo ovaj moj gazda… I nije mi ružno bilo! A, onda, jedan dan dođoše karabinjeri, odvedoše gazdu i sve one njegove jarane. Obili butik sa kupaćim kostimima i robu stavili u magacin od slastičarne. I eto!
Novi vlasnik kafeterije pojavio se još istoga dana. Čim je ugledao novu konobaricu pozvao je na razgovor.
– Kaže meni Mauro, tako se zvao taj novi: mala zapamtićeš ovaj dan ko početak novog života. Ima od tebe zvijezdu da napravim. Mlada si, lijepa, imaš sve što prava žena ima, zgrnućemo pare. Sve pošteno, pola meni, pola tebi. I daćeš mi za stan i za hranu. a nakon godine dana – kraljica si…
Ipak, Mirela je već sutra bila u Milanu i imala novog gazdu. Čula sam da je Mauro za mene dobio velke pare!
Novi vlasnik petnaestogodišnje Romkinje bio je, ponovo, Sarajlija.
– Novi me gazda odma zavolio. Kaže, kad me vidio, napraviće kraljicu od mene. Kupio mi garderobu, odveo me frizeru… Govorio da će me oženit! Al’, kaže da prvo malo zaradimo. Ispočetka sam samo sa njim spavala, naučio me milijardu folova. Znam da su davali i po 500 eura za dva sata sa mnom. Gazda me obuče ko pristojnu djevojčicu i stavi pred disko oko dva il’ tri ujutro. Uvijek se neko zaljepi za mene. Te da me vodi na piće, te ovo te ono, a samo da spava sa mnom. Gazda sa prijateljima sve to prati, kako je obučen, kakvo mu je auto. Sjednem u auto a ovi moji nas prate. Ako vozi u hotel odma ga ufate, ucjene da je spavo s maloljetnicom, uzmu mu auto i još ga odvedu na onu mašinu za pare. I on im sve da… I ne žali se, jer znaš kolko bi dobio da ga tuže zbog seksa sa maloljetnicom. Ako me odvede kući, ja mu lijepo naplatim 300 eura i sve zapamtim po kući. Sutradan ovi moji ulete i sve iznesu …
Mirela je samo jedna od brojnih maloljetnica porijeklom iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Kosova, Moldavije, Rumunije, Nigerije na prisilnom radu u Italiji.
U Italiji je provela više od godinu dana i zasigurno bi i ostala tamo da je jedno jutro nisu legitimisali karabinjeri:
– Odmah su me protjerali jer nisam imala nijedan papir, ni permeso di stogiorno, ni ličnu, ni pasoš, ama ništa…
Došla je u Sarajevo i, kako ništa nije znala da radi, stala je na sarajevsku cestu što vodi ka Tuzli. Nakon tri privođenja odlučila je da se skrasi u malom mjestu kraj Tuzle. Sad imam svog čovjeka. Nije mi gazda, ali dijelimo dobit… Reko je da će me ženit…
Mirelino novo radno mjesto nalazi se u blizini tuzlanske pijace. Prodaje se za mizernu cijenu u poređenju sa Italijom. Ovde za seks dobijem 100 puta manje nego u Italiji, al’ šta ću… Ja ne znam ništa drugo radit, a moram jest!!
