"Igman" Konjic veći gigant nego ikada: Preko hiljadu radnika proizvodi svjetski poznatu municiju

U Konjicu, u “Igmanu” radi pola Konjičana, a ona druga polovica se hrani od te prve polovice, rekao je prije rata bosanskohercegovački pisac Zuko Džumhur. Danas je ova fabrika vodeća u namjenskoj industriji FBiH, a asortiman proizvoda prepoznatljivog kvaliteta vraćaju je na staze prijeratnih uspjeha.
Iako će brojni radnici reći da je “Igman” danas veći gigant, jači i uspješni u odnosu na vrijeme prije rata, uprava je opreznija u ocjeni.

“Buduća vremena će najbolje procijeniti stanje. U svakom slučaju, naš cilj je da svakog dana budemo bolji i da već danas ispravljamo eventualne jučerašnje greške”. Ovom konstatacijom počinje razgovor za Vijesti.ba direktor Đahid Muratbegović.

Cilj Vlade FBiH uspješno poslovanje Igmana

Federalna Vlada većinski je vlasnik ove fabrike, a prema ocjeni direktora Muratbegovića, međusobna saradnja je odlična. U protekle četiri godine, Igman je poslovao dobro, pa zahtjevi prema Vladi nisu bili megalomanski.

“Predstavnici Vlade, premijer Fadil Novalić i resorni ministar Nermin Džindić nas posjećuju, imaju ideje, komuniciramo i razgovaramo o novim stvarima. I njima je, kao većinskom vlasniku, u interesu da Igman radi što bolje”, navodi Muratbegović.

Nastojanja su da četvorogodišnji mandat bude završen investicijama u vrijednosti od 35 miliona KM. Ulaže se u nove linije, novu opremu, infrastrukturu i zapošljavanje.

“Proteklih četiri, pet godina Igman radi sa profitom. Za posebnu pohvalu je to što se taj profit ne uzima kompaniji, nego se sugeriše da se on investira, te da se kupuje nova oprema i nove linije, da se zapošljavaju novi ljudi. To je velika stvar”, kaže on.

Istina, dodaje, posljednje tri godine, ova fabrika dijeli dividendu, ali je riječ o minimalnoj količini.

“Jedan dio ide Vladi FBiH, a drugi dio se dijeli fondovima, odnosno malim dioničarima”, precizira Muratbegović.

Od rata do najpoznatije tvornice municije

Igman je u domaćoj javnosti prepoznat kao jedna od prvih fabrika namjenske industrije koja je izašla iz kritične zone i danas ostvaruje dobit.

Direktor svjedoči teškom poslijeratnom preporodu najpoznatije bh. tvornice municije. Trebalo je, kaže, mnogo strpljenja i radnika i uprave i vlasnika, ali i vremena da stvari krenu naprijed.

“Desio se nesrećni rat i učinio je svoje. Igman je izgubio tržište, a nekadašnji kupci već su sarađivali sa drugim proizvođačima. Najveći problem, dakle, bilo je tržište i poslovi, jer smo ostali bez ugovora. Osim toga, bili smo suočeni sa negativnom kampanjom, koja je nažalost prisutna i danas, u smislu da je konkurencija govorila da Igman više ne postoji. Prisustvovali smo sajmovima, a nismo imali novac, imali smo nove kataloge, a nismo imali stare, imali smo proizvodnju koji nismo imali, radnici su dolazili na posao, a nisu imali plate…”, priča Muratbegović.

Desetak godina nakon 1996. godine, konjički “Igman” počeo je poslovni preporod, zahvaljujući ugovoru sa jednom jugoistočnom državom.

“Krenulo je nabolje. Od tada ispunjavamo sve obaveze prema radnicima i državi. Zadovoljni smo, a smatram da postoji zadovoljstvo i kupaca i dobavljača, ali i vlasnika”, navodi direktor “Igmana”.

Oslonac konjičke privrede

U Igmanu danas 1.157 radnika radi u tri smjene, a Muratbegović sa ponosom ističe da je u radnom odnosu 57 visokostručnih kadrova, te osam magistara nauke.

Konjička privreda se oslanja na ovu tvornicu, a od njega indirektno živi desetak hiljada stanovnika ovog hercegovačkog grada.

“Prvih šest mjeseci 2018. godine završili smo za milion KM više u odnosu na prvo polugodište prošle godine. Profit je za oko 800.000 KM veći u odnosu na prošlu godinu, a poznato je da je ona bila najbolja poslovna godina do sada. Ovu godinu imamo ugovorenu do kraja, kao i veći dio naredne godine.

Prijeratni proizvodni program zadržan je i danas, a visoki kvalitet asortimana omogućio je Igmanu prije desetak godina povratak među svjetske velikane u namjenskoj industriji.

“Prepoznatljivi smo svjetskom auditorijumu, bilo starim ili novim kupcima. Susrećemo se na seminarima, razgovaramo o proizvodnji i samoj kompaniji. Vraćaju nam se stari kupci, ali i novi su zainteresovani za naše proizvode. Naš kvalitet rezultirao je današnjem uspjehu”, potcrtava Muratbegović u razgovoru za naš portal.

Proizvodnja po istočnoj i NATO varijanti

Igman dobro kotira na svjetskom tržištu, a kada je u pitanju regija, procjenjuje se da je među prvih pet firmi koje posluju u namjenskoj industriji.

“Imamo asortiman koji nema ni Prvi partizan iz Srbije kao konkurentska firma. Ogromna prednost Igmana je u tome što danas istovremeno možemo proizvoditi po istočnoj, nekadašnjoj ruskoj, varijanti i po NATO, odnosno evropskoj varijanti. To ne mogu mnoge firme, jer uglavnom rade po jednoj ili drugoj varijanti”, ističe prvi čovjek Igmana.

Oprema na kojoj se radi je stara, datira iz ‘70. i ‘80. godina, ali je zahvaljujući korektnom i planskom održavanju i dalje u dobrom stanju. U skladu sa postojećim mogućnostima, radi se na modernizaciji i zanavljanju.

“Naša oprema je CNC numerička i dijelom smo je zanovili. Takođe, naš tim je trenutno u Belgiji na pretprijemu opreme za proizvodnju nove linije. To će biti novina u odnosu na naše postojeće kapacitete. Vrijednost te opreme je 6.950.000 evra. Ona će biti isporučena do kraja godine i planiramo da novu liniju pustimo iduće godine, na dan fabrike, a to je 6. maj”, kaže Muratbegović.

Osim ove investicije, u izgradnji je hala za sirovinu, čija izgradnja košta milion KM. Prošle godine u pogon je puštena oprema za prečišćavanje otpadnih voda.

“Tehnički i tehnološki smo poprilično potkovani i obezbijeđeni od strane kadra koji se školuje u državi. No, imamo problema sa određenim stručnim spremama koje se ne školuju u BiH. No, onaj ko ima znanje i visoku stručnu spremnu veoma se brzo preorijentiše i osposobi”, navodi direktor Igmana.

Asortiman za savremene svjetske armije

Asortiman ove konjičke tvornice, prema riječima njenog prvog čovjeka, potreban savremenim armijama svijeta. Ne samo zemljama u ratu, dodaje, nego i onima koje su u miru, a koje rade na zanavljanju naoružanja. Polušaljivim glasom navodi i “zemljama koje treba da odvrate potencijalnog neprijatelja”.

Igman danas 95 posto svojih proizvoda plasira na inostrano tržište – SAD, azijske, afričke i evropske zemlje. Saradnja postoji i sa Oružanim snagama BiH, ali u neuporedivo manjem obimu. Uglavnom je to manevarska municija, koja se koristi za obuku bh. vojnika koji odlaze u mirovne misije.

“Objektivno – teško je dati odgovor na pitanje kome prodajete municiju. Ako to kažete, onda ste otkrili sa čim je ta zemlja naoružana, a to je ujedno i informacija za konkurenciju. U principu, naši najveći kupci odavno su Amerikanci, ali za svoje koalicijske snage na Istoku. To znači da za njih radimo municiju istočne varijante. Takođe, pored postojećih, egipatsko tržište se pojavilo kao novo”, navodi, između ostalog, Muratbegović, te dodaje da se kalibri proizvode za potrebe savremenog svijeta, kao i da se ova firma posebno može pohvaliti specijalnim zrnima, odnosno obilježavajućom probojno-zapaljivom municijom.

Kako pojašnjava, ugovori o kupovini vrlo rijetko se potpisuju sa nadležnim ministarstvom zainteresovane države. To se uglavnom radi preko posrednika.

“U ovoj branši između proizvođača i krajnjeg korisnika puno je posrednika. Zovite ih mešetari ili menadžeri, ali oni uzimaju sebi profit. Ukoliko krajnji korisnik platiti puta dva više robu, to je nije naš problem”. dodaje Muratbegović.

Nakon potpisivanja ugovora, slijedi apliciranje za izvoznu dozvolu kod Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH. A onda se spora administracija pokaže na djelu.

“Za dobijanje dozvole najčešće se čeka 60 dana, a nekada i duže. Problem je, recimo, kada nam je rok isporuke 100 dana, a na dozvolu čekamo 60. Ukoliko niste počeli proizvodnju prije izdavanja dozvole, vi ste automatski zakasnili. S druge strane, uvijek postoji rizik da počnete sa proizvodnjom prije nego što dobijete dozvolu, jer se može desiti da tu robu niko ne želi. Mi smo imali slučaj sa Ukrajinom. Dogovorili smo posao, posjedovali sve potrebne papire i dozvolu, čak smo i uzeli avans, te proizveli robu. No, desio se rat između Rusije i Ukrajine, pa dam je dozvola povučena. Za mizeran novac prodali smo robu drugom kupcu, a Ukrajini vratili novac”, priča direktor Igmana.

Govoreći o planovima za budućnost, on napominje da se mora napraviti nešto novo, slično kao postojeći proizvodi ili dijametralno suprotno.

“Na tržištu imamo svoje mjesto zahvaljujući asortimanu i kvalitetu. No, novac moramo uložiti i u nešto novo. U Konjicu se municija zna raditi najbolje. Možemo se hvaliti Neretvom, ćuprijom, Jablaničkim i Boračkim jezerom, raftingom i slično, ali ovaj svijet ovdje zna najbolje raditi municiju”, zaključuje Muratbegović.

(Vijesti.ba)

Related posts