Učenike i roditelje koji dolaze pred Osnovnu školu Sanchez u glavnom gradu američke savezne države Connecticut, Hartfordu, u petak je dočekala poruka: “Dobro jutro”, prije proljetnog raspusta.
Možda je osoblje škole bilo dobro raspoloženo? Sekretarica Organizacije “učitelj-roditelj” u Osnovnoj školi Sanchez Merelys Torres kaže da takve poruke osvanu svakog jutra. Tu poruku primjetila je odmah kada se njena porodica prošle jeseni doselila u Hartford iz Porto Rica.
“Oni vas prime na vratima i kažu vam “Dobro jutro”. Neko vam kaže na engleskom dobro jutro, drugi kažu na španskom jeziku. Moja djeca se pomalo plaše, ali kada čuju riječi ‘budenos dias’ samo dodaju: ‘Mama bit ću dobro’”, ispričala je Torres.
Otkako je Uragan Maria poharala Porto Rico prošle jeseni, mnoge nesrećne osobe sa Porto Rica pronašle su spas u Hartfordu.
Osnovnu školu Sanchez pohađa 40 nove djece iz Porto Rica, a školu vodi Bosanka Azra Redžić.
“Mnogo djece suočeno je sa velikim problemima, kroz koje sam i sama prošla”, ispričala je Azra Redžić, koja je i sama bila izbjeglica zbog rata u Bosni i Hercegovini, piše New England Public Radio.
Život iz početka
Neposredno nakon što je Uragan Maria pogodio Porto Rico, Azra Redžić je održala sastanak sa školskim osobljem i partnerima iz lokalne zajednice s ciljem rješavanja problema smještanja novih izbjeglica.
U isto vrijeme, mnogi zaposleni u Osnovnoj školi Sanchez brinuli su se za sigurnost i zdravlje svojih rođaka na Porto Ricu.
“Taj uragan nije samo imao snažan utjecaj na naše učenike, već i na zaposleno osoblje. To je bilo užasno za školu, jer ovdje imamo roditelje čija djeca rade u ovoj školi. Znali smo detalje i znali smo kakve je posljedice ostavio uragan”, ispričala je Redžić.
Za direktoricu Osnovne škole Sanchez Azru Redžić dolazak izbjeglica sa Porto Rica oživio je sjećanja na rat u Bosni i Hercegovini i njeno izbjeglištvo.
Rođena je u Bosni i živjela je tamo do svoje osme godine, kada je izbio rat, a ona je postala izbjeglica. Imala je veliku tegobu, jer je iza sebe ostavila rodbinu i došla je u novu zemlju. Ta osjećanja, Azra Redžić može vidjeti i na nekim učenicima.
“To je užasno teško iskustvo. Ostavljate ono što volite i jedina stvar koju morate uraditi je započeti život iznova”, napomenula je Redžić.
Nakon što je izbjegla od ratnih dešavanja, Azra Redžić je sa porodicom živjela u Njemačkoj. Sjeća se da je u trećem razredu osovne škole imala probleme jer nije mogla razumjeti šta učitelj kaže.
“Osjećala sam se da nisam dobrodošla. Učitelj nije bio korektan prema meni tada. Nisu se željeli prilagoditi meni i pomoći mi da savladam gradivo. To je stvorilo u meni osjećaj da nisam dobrodošla. Samo da su malo više bili ljubazniji i željeli mi pomoći. To je bilo tegobno iskustvo”, prisjeća se 36-godišnja Bosanka.
Uspješna karijera
Porodica Azre Redžić došla je u New York City 1994. godine i četiri godine kasnije preselili su se u Hartford u saveznoj državi Connecticut, gdje je Azra pohađala srednju školu. Njen otac rukovodio je uspješnom firmom, ali život nije bio lagan. U početku su njeni roditelji radili za američki mininalac “kako bi stastavili kraj s krajem”, piše New England Public Radio.
U SAD-u učitelji postaju i mentori djece. Redžić je bila učiteljica u Osnovnoj školi Sanchez prije nego je 2014. godine postala direktorica.
“Ne znam da li bi stvari se odvile u ovom pravcu da nisam voljela posao učiteljice i da nisam prestajala sebi govoriti: ‘Možeš ti to’”, rekla je Redžić.
Čak i negativna iskustva iz trećeg razreda osnovne škole bila su životno iskustvo, što je godinama kasnije, poslužilo da se tako ne treba ophoditi prema izbjeglicama.
“Želim osigurati da naša djeca znaju, bez obzira koliko ih volimo i koliko brinemo o njima, da smo mi ovdje za njih”, rekla je Azra.
/radiosarajevo.ba
