Srbin koji je branio Vukovar i razbio ćiriličnu ploču: Moj brat je bio s druge strane i napadao na grad

Branitelj Vukovara Predrag Peđa Mišić Peđa gostovao je u današnjoj emisiji Nedjeljom u dva HRT-a kod Aleksandra Stankovića. Povod njegovom gostovanju bila je godišnjica vukovarske tragedije.

Član Hrvatske konzervativne stranke Predrag Peđa Mišić trenutno je sa svojom strankom u vladajućoj HDZ-ovoj koaliciji, a medijima je poznat i kao veteran koji je prije tri godine razbio dvojezičnu ploču s ćiriličnim natpisom na zgradi vukovarske Policijske postaje.

Mišić je Srbin koji je branio Vukovar na Mitnici i časnički je namjesnik (zastavnik I klase) Hrvatske vojske. U emisiji se prisjetio ratnih dana, komentirao aktuelne događaje i status veterana u društvu, piše Index.hr.

Brat mu je na početku rata prešao na drugu stranu – kod srpskog agresora. Nije ga vidio i čuo 26 godina. Vjerovaatno će, kaže, tako ostati zauvijek.

Kratko se čuo s njim 1996. “i nikad više”, a kako kaže, “nema ni potrebe”. Nije htio da ga ekipa emisije Nedjeljom u dva potraži i spoji s Peđom.

Ozrenski četnici u Borovom selu

– Rođen sam u Vinkovcima, a došao sam u Vukovar kao beba. U vrijeme mladosti Vukovar je bio u procvatu. Imao je 45.000 stanovnika, 29.000 zaposlenih, jako bogat grad, s puno firmi i jakom privredom. U ono vrijeme vjerovatno jedan od najbogatijih gradova – kazao je Predrag Peđa Mišić.

– Kada se prisjetim s ove distance, mira nikad nije bilo u Borovom Selu. Tamo su Ozrenci, deklarirani četnici, i oni nikad neće prihvatiti ovu državu. Dugo sebi nisam htio priznati da će doći do rata, jer mislio sam da smo odrastali zajedno, pa će se svako odvojiti na svoju stranu i otići. Kako sam čovjek koji voli čuti i vidjeti, otišao sam u Borovo Selo i vidio na stotine četnika… Tada sam shvatio da neće biti dobro – rekao je Peđa.

Pričajući o 1989. godini otkrio je kako je bio zaposlen u privatnoj firmi, a da je supruga radila u Borovu.

– Odgojeni smo u kršćanskom duhu, nikada nisam razmišljao o ljudima u koju je crkvu ko išao. S time nisam imao ni tada, ni sada problema – rekao je.

Kao porodica su se podijelili na samom početku rata. Supruga i dijete također su mu bili u Vukovaru.

– Moja mati je s mojim polubratom (majka se ponovno udala) bila do 18. 11. s Hrvatima u podrumu, a ja sam bio na položaju na Mitnici. Razmišljao sam da je brat s druge strane, ali jednostavno na to nemam odgovor – dodao je Mišić..

Bio na razmjeni u Nemetinu

– Taj dan, 18. 11. 1991., dan pada Vukovara, pamtim kao dan kada sam umro, nešto je u meni umrlo. Nakon toga čovjek više ne može biti isti. Odveli su nas na Ovčaru. Tu se umiješala Božja ruka, jer čuli smo kako bageri kopaju jame za mrtve. Nizozemac ili Norvežanin iz Crvenog križa je nas 182 popisao na komadiću papira od cigareta i vjerovatno nas je to spasilo od likvidacije na Ovčari. Tamo samo prenoćili i sutradan su nas prevezli u logor u Sremsku Mitrovicu – objasnio je Mišić.

Bio je 271 dan u Mitrovici. O tim danima ne voli govoriti niti ih se prisjećati.

– Tamo su samo bili neljudi, ljudi nije bilo. Josip Boldić, 5-6 godina stariji od mene, zdrav, dobio je dijete, saznao za dijete, i onda su ga za tri dana ubili batinama. Na stotine je takvih bilo u Mitrovici, svako je imao svoju golgotu. Prebili su koga god su stigli. Kad su me 14. 8. 1992. vozili na razmjenu za Nemetin, zamalo nije došlo do razmjene. Tada sam počeo razmišljati o samoubistvu, što bih i učinio da nije došlo do razmjene. Nasreću, ipak je do razmjene došlo, a trebao mi je dug period da se vratim u normalu… Trajalo je 5-6 mjeseci dok se nisam iščupao, ali neki nisu – pojasnio je.

Godine 1997. između Božića i Nove godine vratio se u Vukovar i promašio je vlastitu kuću, jer sve su bile srušene. Vraća se 15. 1. 1998. kad mu počinje obnova kuće, a porodica je stigla za Božić te godine. Gotovo cijelu godinu nakon njega.

/index.hr

Related posts