Četveromjesečna bitka za Avdivku vjerovatno je kulminirala jer ukrajinski garnizon u uništenom gradu, samo pet milja sjeverozapadno od rusko okupiranog Donjecka u istočnoj Ukrajini, ostaje bez municije, a ruska pješadija napreduje u grad.
To je bolan gubitak za Ukrajinu, prvo veliko naselje koje je Rusija zauzela u gotovo godinu dana, ali, kao pobjeda, potencijalno je još bolniji za Rusiju. Zauzevši nekoliko četvornih milja razrušenog i ispražnjenog urbanog terena, Kremlj je žrtvovao gotovo tačno tenkove u vrijednosti cijele mehanizovane divizije.
Prije pada Sovjetskog Saveza motorno-streljačka divizija od 10.000 ljudi na papiru je imala 220 tenkova. Ruska vojska još uvijek se uglavnom pridržava sovjetskog dizajna snaga, piše Forbes.
Od napada na Avdivku početkom oktobra, ruska 2. i 41. kombinovana armija izgubile su 214 tenkova koliko je izbrojao analitičar Naalsio. Uglavnom T-72 i T-80, ali i nekoliko vrhunskih T-90. Ukrajinske brigade u i oko Avdivke u međuvremenu su izgubile samo 18 tenkova.
Gubici ruskih tenkova samo oko Avdivke iznose potencijalno više od desetine svih tenkova koje ruske snage imaju u Ukrajini.
Rusi ne mogu omjer uništenih tenkova u odnosu 12:1 staviti na leđa toga da Ukrajinci ne koriste tenkove. Ukrajinci su rasporedili tenkove, uključujući neke od svojih najboljih Leoparda 2A6 njemačke proizvodnje, prije nego što su te tenkove podijelili na brigada koja drži liniju oko Kreminne, 50 milja sjeverno.
Ni Rusi ne mogu ukazati na tradicionalnu prednost koju ukopani branitelj ima u odnosu na izloženog napadača. Historijski gledano, napadač bi trebao očekivati da će pretrpjeti tri puta veće gubitke koje trpe odbrana.
Ne, Ukrajinci su jednostavno nadmašili Ruse minama, artiljerijom, bespilotnim letjelicama, projektilima i staromodnom puščanom vatrom s ukorijenjenih položaja. I učinili su to unatoč tome što im je postupno ponestajalo municije nakon što su republikanci uskratili američku pomoć Ukrajini počevši od oktobra.
Izgubivši četiri puta više tenkova nego što su trebali očekivati, Rusi su upali u zamku iscrpljivanja. Mogli bi zauzeti ono što je ostalo od Avdivke, ali ako se ukrajinski garnizon sada povuče, Rusi će osvojiti ruševine po cijenu ljudi i opreme koju vjerovatno neće moći brzo popraviti—i vjerovatno ne bez usporavanja tempa operacija drugdje uzduž fronta od 600 milja ruskog 23-mjesečnog šireg rata protiv Ukrajine.
Problem je, naravno, što se ukrajinski garnizon u Avdivki možda neće povući. Ako se, prema naredbi ukrajinskog istočnog komande ili novog vrhovnog komandanta generala Oleksandra Sirskog, garnizon bori do posljednje osobe, riskira predaju svoje iscrpljujuće prednosti.
Ovo se već događalo. Posljednji put kad su Rusi opkolili veliko ukrajinsko naselje, Bahmut, prošlog maja, Sirski, tada šef ukrajinskih kopnenih snaga, vjerovatno je predugo zadržao garnizon Bahmuta u ruševinama istočnog grada.
“Dok se Bakhmut u početku razvijao kao uspješna priča za Ukrajinu, s Rusima koji su pretrpjeli značajne gubitke, koji su ponekad dostizali omjer 1:7 ili 1:10, situacija se brzo promijenila.Jednom kada su ruske snage uspjele zauzeti ukrajinske bokove i prekinuti opskrbne rute, stope gubitaka gotovo su se izjednačile”, objasnila je ukrajinska analitička grupa Frontelligence Insight.
Još nije prekasno da bitka za Avdivku povrijedi Rusiju mnogo više nego što povrijedi Ukrajinu, čak i ako Rusija “pobijedi” u borbi. Ali, za Ukrajince, izvući pobjedu iz poraza znači znati kada se povući.
Izvor: Klix.ba
