NAUČNIK BH. PORIJEKLA: PRIZNANJE BARACKA OBAME PROMIJENILO JE MOJ ŽIVOT

Ervin Sejdić, rođeni Gradačanin, profesor je američkog univerziteta i vlasnik odlikovanja bivšeg predsjednika SAD-a

Piše: Ema Stupar

Sa naučnikom bosanskohercegovačkog porijekla, Ervinom Sejdićem, naša javnost upoznata je nakon što je odlikovan nagradom bivšeg predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, Baracka Obame, a riječ je o nagradi “Presidential Early Career Science Awards for Scientists and Engineers”. Ovo je najveće priznanje za mlade naučnike u SAD-u.

Nisam znao čime se želim baviti

Ervin je rođen u Gradačcu, odakle se u preselio u Modriču gdje je proveo većinu svog djetinjstva. Početkom rata otišao je u Hrvatsku, a potom i u Mađarsku. U Kanadu je stigao 1996. godine, kada je imao 17 godina. S obzirom da je do tada već nekoliko puta promijenio mjesto stanovanja, preseljenje u Kanadu nije mu teško palo.

– Najveća razlika je bilo doći iz tada postkomunističke Mađarske u razvijenu zemlju kao što je Kanada. Međutim, kada si dijete, na takve promjene drugačije gledaš. Poznavao sam engleski jezik, pa sam bez problema nastavio obrazovanje i to mi je bilo najvažnije, prisjeća se Ervin.

Iako je prvobitno želio studirati primijenjenu matematiku, na nagovor brata odlučio se za elektrotehniku na Univerzitetu Western Ontario, gdje je doktorirao u oblasti digitalne obrade podataka. Specijalizirao je biomedicinski inžinjering i instrumentaciju na Univerzitetu Toronto, da bi potom boravio na dodatnim specijalizacijama na harvardskom medicinskom fakultetu. Od septembra 2011. godine radi kao profesor na Univerzitetu Pittsburgh.

– Tek nakon doktorata sam se više fokusirao na medicinu i na sljedeće oblasti: na procese gutanja i hodanja kod starijih osoba, kao i na interakciju između mozga i kompjutera. Do tada sam se obrazovao ne znajući šta ću zapravo raditi. Stvarnu želju da se profesionalno bavim naukom osjetio sam tek tokom specijalizacije, jer sam tada dobio priliku samostalno voditi projekte i biti naučnik svakodnevno, objašnjava Sejdić.

Ervin se još uvijek bavi ovim oblastima, a fokus svojih istraživanja, kako kaže, ne planira mijenjati. Za MojaBiH.ba otkrio je i zbog čega…

– Da bi uspjeli u nauci, morate se fokusirati na nekoliko konkretnih projekata, i njima se dugo baviti da bi vas ljudi prepoznali po tome. Ovo je naročito važno u sredinama popout Sjeverne Amerike, gdje je konkurencija velika. Naše najveće otkriće je u polju gutanja, gdje smo kroz čisto matematički rad, a na osnovu odrađenih analiza i algoritama koje samo mi imamo, uspjeli doći do otkrića do kojih ni naše kolege logopedi nisu, ponosno ističe naš sagovornik.

Njegov CV će uvijek biti poseban u odnosu na većinu drugih. Tome najviše doprinosi već pomenuto priznanje Baracka Obame, koje je promijenilo Ervinov život. Kao izvrstan mladi naučnik odlikovan je 2016. godine, što je ujedno i najveće priznanje ovoj kategoriji naučnika u SAD-u.

Želim pomoći svojoj domovini

S obzirom da je odrastao u nekoliko država, njegov život je danas kombinacija mnogih kultura, običaja, jela i muzike. U BiH, uglavnom zbog poslovnih obaveza, dolazi dva puta godišnje, pa ovim povodom prisustvuje konferencijama i drži predavanja na našim univerzitetima.

Posjete domovini koristi i za obilazak porodice u Gradačcu i Modriči. Ervin ne čezne mnogo za domovinom s obzirom da je većinu svog života proveo van BiH, ali prilikom boravka u našoj državi najviše uživa u lijepom vremenu i u prirodnim ljepotama koje promatra putujući od jedne destinacije ka drugoj.

Želju za povratkom u svoju domovinu nema, a objasnio je i zbog čega.

– Da bih se u BiH mogao baviti svojim poslom, potrebna je drastična promjena u društvu i pristupu nauci od strane države, ali i univerziteta. Uprkos tome, spreman sam, u oblasti nauke, pomoći svima, ali kroz interakcije s ljudima iz akademske zajednice u BiH uvidio sam da su često opterećeniji dnevno-političkim zbivanjima, nego stvarnim naučnim problemima, zabrinuto ističe naš sagovornik.

Ervin smatra kako je u našoj državi prisutan ogrešan pristup prema ljudima izvana, a da bi se bh. potencijal iskoristio, potrebna je promjena stava naspram onih koji su tu da bi pomogli.

– Često se postavlja pitanje kako nam se može pomoći, a mi u domovinu dolazimo da pomognemo koliko možemo. Nažalost, većina ljudi ne gleda na više od milion građana BiH koji su van svoje domovine kao na blago, niti način da se unaprijedi bh. društvo, zaključio je za kraj Ervin Sejdić.

Izvor: uskinfo

 

Related posts