Ujutro 16. jula 1995. godine prvi autobusi počeli su dolaziti na Ekonomiju Branjevo kod sela Pilica, u općini Zvornik, BiH. U autobusima su bili muslimanski muškarci i dječaci zarobljeni u Srebrenici i izdvojeni od strane pripadnika Vojske Republike Srpske kao “vojno sposobni”.
Stari između 15 do 60 godina, vezanih ruku, u civilnoj odjeći i s povezima preko očiju, počeli su izlaziti iz autobusa. Izvodilo ih se u grupama po deset, postrojilo na poljani iza farme, a pripadnici Desetog diverzantskog odreda su potom ih strijeljali s leđa.
Između 10 sati ujutro i oko 15:30 popodne stiglo je između 15 i 20 autobusa, a pripadnici odreda upucali su sve muškarce i dječake koji su iz njih izašli. Nakon toga ubijanje je preuzela druga jedinica.
– Tog dana ustrijelili smo između 1000 i 1200 civila – rekao je 2013. na suđenju Mladiću Dražen Erdemović.
Streljački vod brojao je osam vojnika. Njih šest kasnije je osuđeno je na ukupno 157 godina zatvora, računajući i Erdemovića. Vrhovni komanadant bio im je Ratko Mladić.
Priča Dražena Erdemovića je tragična, jezivi odraz ratnog haosa koji je tih godina vladao među dojučerašnjim komšijama. Rođen u miješanom braku, izjašnjava se kao bosanski Hrvat, rat je započeo u sastavu Armije BiH pa se potom našao u sastavu HVO-a iz kojeg je izbačen jer je, kako kaže, pomogao srpskim civilima. Prema vlastitim tvrdnjama sve vrijeme nastojao je pobjeći u Švicarsku sa ženom i u ratu rođenim djetetom.
No, kako to nije bilo moguće, prijavio se u diverzantski odred VRS jer je hitno trebao novac. Računao je da će sve vrijeme biti u pozadini, na sigurnoj udaljenosti od prvih linija. Dogodilo se upravo suprotno.
Erdemović i njegov odred bili su zaduženi za likvidaciju muslimanskih muškaraca i dječaka iz Srebrenice dovedenih kod sela Pilice. Kada je shvatio što im je zadatak Erdemović se, prema svojim riječima, pobunio.
Pokazujući na zarobljenike, njegov nadređeni, Mišo Pelemiš, kratko mu je rekao:
– Ako nećeš pucati, stani pokraj njih.
Erdemović je odabrao pucati. Prema više vlastitih svjedočenja, sam je ubio između 70 i 100 osoba.
Gonjen grižnjom savjesti, i nakon što su ga dojučerašnji suborci pokušali ubiti (preživio je hitac u prsa), Erdemović je 1996. našao novinarku američkog ABC-a i ispričao joj sve što je radio i vidio.
Uskoro je optužen pred Haaškim tribunalom (ICTY), priznao je krivnju i prvostepenom presudom osuđen na deset godina zatvora. Nakon žalbe je to smanjeno na pet godina.
Erdemović je bio prva osoba koja je priznala zločin pred Tribunalom i prva koja je osuđena bilo kojem međunarodnom kaznenom sudu u pola stoljeća. Tokom zadnjih 20 godina mnogo puta je i svjedočio pred Tribunalom koji je utvrdio postojanje genocida u Srebrenici.
Otkrio je i mjesta gdje su zarobljenici ubijani i zakaponi u masovne grobnice. Danas živi na nepoznatoj lokaciji, pod skrivenim identitetom.
– Želim reći da mi je žao svih žrtava, ne samo onih koji su tog dana ubijeni na farmi, nego svih žrtava u Bosni i Hercegovini, bez obzira na njihovu nacionalnost – rekao je Dražen Erdemović kad je priznao krivnju pred Tribunalom.
