Sve do nedavno za svaku veću garanciju koju je entitet RS dao na zaduživanje svojih institucija ili nižih nivoa vlasti morala se tražiti saglasnost Narodne skupštine RS-a.
Uz to, vlast je morala precizirati za koji projekat ili namjenu se traži garancija. Toj praksi je došao kraj jer su nadležne vlasti predvođene SNSD-om odlučile da umjesto da traže garancije za pojedinačne projekte, sada dobiju odobrenje Narodne skupštine RS-a za 750 miliona KM garancija i time riješe svoje probleme. Drugim riječima, jednim potezom vlast je sebi i svim nivoima vlasti i javnim institucijama u tom bh. entitetu otvorila zakonski okvir za dodatno zaduživanje ne navodeći pri tome u koje projekte će novac ići.
Poređenja radi, u Federaciji BiH za svako zaduživanje za koje garanciju daje FBiH konačnu riječ ima Parlament FBiH. Jedan od poznatijih primjera je izgradnja termoelektrane u Banovićima. Federalni parlament kao i Vlada FBiH su morali dati garanciju za projekat težak nekoliko stotina miliona maraka. U RS-u bi to išlo puno brže po novim pravilima i garancija za sličan projekat bi bila tehničko pitanje jer vlast ima mogućnost da po hitnom postupku izda garancije do iznosa od 750 miliona KM. Ukupan dug RS-a trenutno iznosi oko 5,7 milijardi KM.
Važnije pitanje je za kakve projekte će RS dati garancije. Sudeći po najavama, novac će ići za krpljenje budžetskih rupa. U ovom trenutku stoji zahtjev za garancijama Univerzitetsko kliničkog centra RS-a za kredit koji su ispregovarali, a koji je 70 posto namijenjen za redefinisanje postojećih obaveza, kao i dva manja zahtjeva lokalnih zajednica – Bosanska Kostajnice i Bileće. Ministar finansija RS-a Zoran Tegeltija kazao je i da su spremni podržati Fond zdravstvenog osiguranja RS-a.
Kako je za Faktor pojasnio ekonomski analitičar Zoran Pavlović, očigledno je da je došlo do situacije da vlast u RS-u ne zna iz kojih izvora da servisira kredite prema međunarodnim institucijama i snalazi se “kako zna i umije“.
– Problem je što oni traže saglasnost za garancije od 750 miliona KM bez da su dali strukturu projekata na koje bi se taj novac odnosio. To je skoro pa “carte blanche”. Oni su izmijenili i proceduru prema kojoj se Narodna skupština RS-a morala izjašnjavati o svim većim garancijama i vlast je morala narodu, odnosno zastupnicima u NSRS-u, objašnjavati na šta će se pare trošiti. To je izmijenjeno i NSRS se tretira kao zbir ljudi koji dižu ruke, iako je to narod. Tako da se izbjegava mišljenje naroda i narodnih predstavnika da bi radili šta hoće – stav je Pavlovića.
Ističe da nije korektno da vlast ima bjanko ček te da se mora imati informacija gdje novac ide i izabrani predstavnici trebaju znati šta se radi.
U Vladinoj odluci se navodi da se garancije RS-a mogu izdati za kreditna zaduženja jedinica lokalne samouprave, fondova socijalne sigurnosti, Investiciono-razvojne banke RS-a i fondova kojima ona upravlja, kao i javnih preduzeća i institucija javnog sektora u vezi s finansiranjem kapitalnih investicija, refinansiranjem postojećeg duga, finansiranjem prenesenih obaveza, finansiranjem budžetskog deficita i obezbjeđivanjem sredstava radi izmirenja zakonom utvrđenih prava.
Zastupnik NDP-a Dragan Čavić smatra da će ove garancije ići za pokrivanje dugova, a najmanje za kapitalna ulaganja, čega nedostaje u RS-u, dok je zastupnik SNSD-a u Narodnoj skupštini Radovan Višković rekao da se garancije trebaju dati za investicije.
Šef Kluba PDP-a Miroslav Brčkalo je na početku rasprave istakao da se RS kreditno zadužuje gotovo svakodnevno.
– Međutim, posebno vrijeđa priča o stabilnosti i o tome da više vraćamo kredita, nego što uzimamo. Da li biste za svoj lični budžet govorili da je stabilan, ako biste uzimali kredit na kredit i bili žirant svima redom – rekao je Brčkalo.
