Nije potpuna sreća otići raditi u Njemačku. Kao prvo, nije to život ni uspjeh kakav bi bio sladak da je u svojoj domovini moguć. Zatim, velika promjena je drama, dešava se uz ogroman napor i nije nikome lako ustati i tek tako otići iz zemlje. Ali najteža stvar od svih, odluka na kojoj se sve lomi, je rastanak od svojih voljenih.
Safet Ćosić iz Jajca upravo je nakon Božićnih praznika otišao u Njemačku, da bi tamo otkrio da je stigao slomnjenog srca.
U džepu je imao pisamce svojih djevojčica. Predškolskog uzrasta su, previše male su da shvate, ali je njihova ljubav čista i ne pita. Tako se mora.
U pisamcu piše: “Babo, volimo te puno. Sretan ti odlazak. Puno mi je žao što ideš. Volim te puno. Tvoja Lejla i Džejla. I love You”. Ispod ispisanih, a tek naučenih slova, još stoji i crtež, tužne djevojčice, možda i mame, sa oblakom iza ili suncem plave boje.
Safetovo srce se skupilo, tužnih očiju pokazuje pismo i kaže: “Hvala državo ni za šta!”.
Priča nam da je prošle godine otišao za Njemačku, da radi, da pruži nešto familiji.
-Vratio sam se u vrijeme ovih praznika, bio kratko i opet za Njemačku. Tačnije, sinoć sam ostavio majku, oca, ženu i dvoje djece. I svaki rastanak sve teži- kaže Safet.
Na pitanje šta je našao da radi u Njemačkoj, kaže bauštel, šta i svaki Bosanac nađe.
-Lijepo se zaradi, ali je duša prazna- kaže Safet.
Kaže da ima mogućnost, da može raditi na tome da prebaci ženu i djecu u Njemačku, ali za sada izbjegava tu opciju. Ne želi ih odvojiti od dide i majke, od prirodnih ljepota domovine.
-Postoje šanse, al neću svoju djecu da strpam u ove zidine iz njihovog ljepog Jajca. Ovdje su ljudi kao roboti, ovdje je bitan samo euro i ništa više- kaže Safet.
Zapravo ne bi ni on bio u Njemačkoj da je u domovini barem malo bolje, da se može zaraditi barem za skroman život.
-Bavio sam se malinama i da je ostalo kako treba moglo se živjeti, ali su prošle godine uspjeli i to da sruše- priča nam Safet.
Mnoge greške naših Vlasti, pa i u slučaju sa proizvođačima malina, teško je ispraviti kada je šteta već bespovratna. Safet sada našim Vlastima ne bi vjerovao ni kada bi mu osigurali potrebne uslove, niti bi se vratio u borbu kakvu je već prošao u domovini.
A ipak želi da mu djeca odrastaju u lijepom Jajcu. To što ga boli rastanak sa djecom, pretrpjeće. A koliko to boli njega i sve one koji odlaze iz domovine, kao i oni koji ih ovdje čekaju, znaju samo oni.
(Oslobođenje)
