Svaki put kad pođem pisati prvo što poželim je odustati, jer nisam primjetio da ima svrhe. Eto, bio je sastanak danas udruženja novinara USK. Ljudi nas ne vole, zapravo ljudi ne vole nikoga.
Rekoh, ni pozitivnu priču danas ni o kome ne možeš napisati, jer će ljudi u masi i na komentarima sve popljuvati.
Jer ovaj globalizam i otvoreni dijalog na mrežama jeste donio slobodu, kao što je sloboda kada nastavnica izostane sa časa, a vrletan razred poludi, gađa se, pljuje, tuče se, dere i vrišti.
Internet je upravo takav, a najviše najebu odlikaši koji i tada hoće da rade i uče.
Predsjednik udruženja USK novinara Senudin Safić prezentirao je rezultate istraživanja javnog mijenja.
Ispitanici, ljudi, ne vjeruju novinarima kao što su nekad. Sada nas stavljaju na treće mjesto, više vjeruju nevladinom sektoru NVO, a najviše vjeruju vjerskim zajednicama (na prvom mjestu).
Nisam mogao da vjerujem da ljudi najviše vjeruju vjerskim zajednicama… ne Bogu, nego današnjim farizejima i zaranfijama!
U međuvremenu Radio Bihać u nikad gorem stanju i kolege novinari im na sastanku preporučiše da prošire štrajkačke zahtjeve, da traže smjenu menadžmenta radija.
