Procjenjuje se da u Bosni i Hercegovini živi oko 50.000 neplodnih osoba, odnosno da svaki šesti par ima problema sa dobijanjem potomstva. Nažalost, oni nemaju adekvatan pristup liječenju jer u Federaciji BiH ne postoji zakon koji bi im omogućio da ostvare pravo na liječenje i na osnovu plaćenog obaveznog zdravstvenog osiguranja besplatno obave postupak potpomognute oplodnje.

Parovi koji se odluče za ovaj postupak prinuđeni su sami osigurati novac, a ne radi se o zanemarivim ciframa. Postupci su skupi i u većini slučajeva parovi su prinuđeni podići kredite kako bi finansirali postupak. U pojedinim kantonima zavodi zdravstvenog osiguranja participiraju u troškovima liječenja, što nikako nije loše, ali ipak postoji potreba za donošenjem jedinstvenog zakona na nivou Federacije BiH.

U FBiH u parlamentarnoj proceduri su dva zakona. Jedan koji je prije nekoliko godina uputio SDPBiH i drugi koji je nedavno dostavljen iz Vlade FBiH, a bit će predmetom rasprave na sjednici Doma naroda sljedeće sedmice.

Kakva će biti sudbina zakona

Delegati koji dolaze iz SDP-a imaju niz zamjerki na Vladin prijedlog. Navode da postoji određeni broj parova koji su zbog onkoloških problema bili prinuđeni sačuvati svoje spolne stanice van granica BiH, a ovaj prijedlog isključuje mogućnost njihovog prebacivanja u BiH.

– Sva rasprava se u BiH svodi na priču koliko diskriminatorni smijemo biti, a ne kako na najbolji način pomoći pacijentima. S obzirom da je u martu bila konferencija o neplodnosti koju je organizovao Fertility Europe, krovna organizacija udruženja neplodnih osoba u Evropi, gdje je u Evropskom parlamentu bila prezentacija, vjerovatno je da će se veoma brzo donijeti zakon na nivou EU koji će članicama nametnuti jednake uslove liječenja te sankcionisati svaki oblik diskriminacije – rekao nam je Aner Žuljević (SDP), delegat ostalih.

Ocjenjuje i da pacijente zbunjuje što se u proceduri nalazi više zakona koji tretiraju isto pitanje.

– U nekoliko navrata nam je sugerisano da je bolje imati bilo kakav zakon nego nikakav, i na žalost moram reći da se s tim ne slažemo ali ćemo zbog traljavosti našeg sistema ipak glasati za zakon. Natjerani smo da ga godinama čekamo i zaista ne želimo biti oni koji će zaustaviti šansu za novim životom bilo koga – kaže Žuljević te dodaje da će istrajavati “na ispravkama nedostataka u vidu amandmana”.

Znači, sigurno je da će većina iz Kluba Srba i ostali podržati Prijedlog zakona. Kako nam je potvrđeno iz Kluba Bošnjaka, ni njihova podrška ovom prijedlogu nije upitna. Pitanje je samo kako će se odrediti hrvatski delegati jer oni su pružali najveći otpor i u ranijim pokušajima usvajanja zakona koji su tretirali ovu problematiku.

Predsjedavajuća Doma naroda Lidija Bradara (HDZBiH) izjavila je za Faktor da su vezano za ranije prijedloge postojale etičke i vjerske dileme, ali da je novi prijedlog to pomirio.

– Sve tačke koje se nađu na dnevnom redu po meni imaju pretpostavku da će proći, pa tako i taj zakon. Zakon nije došao davno kod nas u proceduru i Klub Hrvata još nije zauzimao stav o njemu. Ako bude u skladu sa Nacrtom i onim što smo utvrdili u tom nacrtu kada smo ga podržali mislim da će dobiti podršku hrvatskog kluba, ali ne bih prejudicirala. Mislim da su i mišljenja svih kantona bila pozitivna – rekla nam je Bradara.

Pravo za žene do 42 godine, iznimno i starije

Kako je predviđeno Prijedlogom zakona, u postupcima biomedicinski potpomognute oplodnje dozvoljeno je korištenje vlastitih spolnih ćelija bračnih i vanbračnih drugova, odnosno homologna oplodnja. Zabranjeno je darivanje spolnih ćelija i spolnih tkiva, te ljudskih embriona za primjenu postupaka biomedicinski potpomognute oplodnje.

Pravo na biomedicinski potpomognutu oplodnju imaju punoljetni i poslovno sposobni žena i muškarac koji su u braku ili vanbračnoj zajednici a nakon što su provedeni postupci utvrđivanja uzroka neplodnosti ili smanjenja plodnosti i otklanjanje tih uzroka stručnim savjetima, lijekovima ili hirurškim zahvatima.

Pravo na biomedicinski potpomognutu oplodnju na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja pravo ima žena do navršene 42. godine života, koja je u braku, odnosno vanbračnoj zajednici. Izuzetno, na prijedlog stručnog konzilija zdravstvene ustanove u kojoj se liječe bračni, odnosno vanbračni drugovi, a iz opravdanih zdravstvenih razloga, može se dati saglasnost na biomedicinski potpomognutu oplodnju i ženi nakon navršene 42. godine života.

Propisana su tri pokušaja intrauterine inseminacije i pet pokušaja vantjelesne oplodnje uz obavezu da dva pokušaja budu u prirodnom ciklusu.

U RS-u ne postoji zakon koji uređuje pitanja biomedicinski potpomognute oplodnje, ali je problematika uređena Pravilnikom kojim se građanima tog entiteta omogućavaju tri besplatna postupka još od 2007. godine. Novac za liječenje se isplaćuju direktno klinici sa računa Zavoda zdravstvenog osiguranja RS-a, bez obaveze pacijenata da bilo šta plaćaju.

Izvor: Faktor