Devastirana zgrada nekadašnjeg Đačkog doma u mjestu Borići u Bihaću postala je utočište više stotina migranata iz brojnih afro-azijskih zemalja, od Maroka i Alžira pa sve do Pakistana i Indije.
Iako su uvjeti boravka evidentno daleko od zadovoljavajućih, nekoliko nevladinih organizacija i udruženja daju svoj maksimum kako bi se svi migranti osjećali koliko-toliko bolje i dostojanstvenije.
Nekadašnji Đački dom u Bihaću udaljen je nekoliko stotina metara od kasarne “Adil Bešić” i nove zgrade Kantonalnog suda Unsko-sanskog kantona koja je pri kraju izgradnje.
U napušteni i razoreni objekat svakog dana pristižu izbjeglice iz raznih zemalja svijeta, a naša ekipa posjetila je ovu lokaciju. Planinarsko društvo “Horizont” iz Bihaća, od prvog dana je uključeno u pomoć migrantima.
“Prva tura u Bihać je stigla prije otprilike mjesec i po dana i u toj grupi je bilo oko 25 osoba. Trenutno na ručku bude 350 ljudi. Dolazak je intenzivan. Oni jedni drugima savjetuju da dođu u Bihać, a čak prema našim saznanjima, pojedini građani Sarajeva su im plaćali autobuske karte za Bihać, kako bi ih što više došlo ovdje”, rekao nam je jedan od članova društva koji u Đački dom dolazi svaki dan.
Različite sobe za Iračana, Sirijce, Indijce…
On nas je proveo kroz zidine, hodnike i sobe nekadašnjeg Đačkog doma, ukazajući na svaki kutak napuštenog objekta i njegove privremene stanare.
“Tu su ljudi svakakvih profila, a među njima vlada jaka netrpeljivost. Iranci, Iračani, Afganistanci, Sirijci, Palestinci, Indijci, Pakistanci i drugi. Tako se i dijele. Ne žele da budu jedni pored drugih i, posebice, da spavaju u jednim sobama. Najkorektniji među njima su oni koji su tu došli sa porodicama i ima ih značajan broj sa dvoje, troje ili četvero djece. No, ima i onih sklonih alkoholu, drogama”, rekao nam je sagovornik.
On nas je potom doveo u sobu kojoj smo zatekli jednu ženu.
Dvadesetosmogodišnja Sarah u Bosnu i Hercegovinu je stigla iz glavnog iranskog grada Teherana. Sa mužem je u Bihać došla prije sedam dana.
“Otišla sam iz Irana zato što je stanje u našoj zemlji jako loše. Naša vlada nije dobra, nije nam dozvoljeno da govorimo istinu i iznosimo naša mišljenja. Trenutno ne znamo gdje ćemo dalje, a ovdje u Bihaću sam već sedam dana. Za mene je svejedno gdje ću završiti, samo da imam slobodu. U Iranu sam studirala, no zato što sam kritikovala vlast, za mene tamo više nije bilo mjesta. Moja zemlja je jako bogata, ali tamo nema slobode”, kazala nam je Sarah.
Loši uvjeti u zidinama objekta
Ona nije ni izbliza zadovoljna uvjetima u kojima boravi.
“Uvjeti ne da nisu dobri, već su užasni. Muškarci i žene zajednički borave u ovim napuštenim prostorijama. Samo su zidovi oko nas. Kako ću biti zadovoljna s tim”, pita se Sarah.
Ona ističe da su ljudi u BiH jako dobri i prijatni, no da uvjeti koji su im pruženi naprosto nisu humani.
U drugoj sobi kratko smo razgovarali sa još jednim bračnim parom iz Irana. Nadia i njen partner dolaze iz kurdskog dijela Irana, preciznije iz grada Marivan koji se nalazi na granici Iraka i Irana.
“Našu državu smo primarno napustili zbog religijskih, ali i brojnih drugih razloga. Želimo otići u neki zemlju Zapadne Evrope, Njemačka, Švicarska, Engleska, svejedno je”, rekla nam je Nadia, dodavši da u Evropi uopće nemaju porodice ili poznanika.
Među migrantima i osobe sumnjivog ponašanja
Dok smo razgovarali sa članom planinarskog društva, u dvorište Đačkog doma stiže policijsko vozilo iz kojeg policajac izvodi jednog migranta u vidno alkoholiziranom stanju. Muškarac u ranim dvadesetim galami i negoduje iz nama nepoznatih razloga. Svađa se sa svima, a na arapskom dobacuje nešto i našem sagovorniku.
Evidentno izgubljene samokontrole zbog alkohola, pokušava i našoj ekipi nešto ukazati na lošem engleskom, no nakon ignorisanja, ubrzo odustaje. Ignorišu ga i drugi migranti, a nekoliko majki sa djecom okreću glavu od njega, dajući do znanja da im nije ugodno u njegovom prisustvu. Na kraju, migrant se “izgubio” među zidinama objekta.
U dvorištu Đačkog doma zatekli smo i medicinski tim Doma zdravlja Bihać koji svakodnevno vodi brigu o zdravlju migranata obavljajući preventivne ljekarske preglede. Do sada im je prijavljeno nekoliko oboljenja od scabiesa. Radi se o bolesti karakterističnoj za ovakav tip smještaja, a koja se ponekad javlja u staračkim domovima, dječijim vrtićima, kasarnama. Ipak, kako saznajemo, stanje nije alarmantno. Tu je i ekipa Crvenog križa koja svakodnevno bdije nad trenutnim stanarima ovog objekta.
Sudbina migranata u Đačkom domu u Bihaću za sada je neizvjesna, kao što je upitno da li će oni uopće ostati u ovom objektu. Naime, prilikom jučerašnje posjete ministra sigurnosti BiH Dragana Mektića Bihaću najavljena je mogućnost preseljenja migranata na neku drugu lokaciju, budući da se i ova nalazi jako blizu grada. Odluka o tome, najavljeno je, saznat će se do kraja sedmice.
klix.ba
