Muslimani nisu postavili pravilno instituciju zekjata. Daju se vitre u komšiluku, ali da li smo ikada time riješili siromaštvo, pita ef. Arnaut.
Prijedlog je došao iz srca. Dan uoči odlaska na iftar stigla je sms poruka, u kojoj učesnica iftara poziva sve nas da, ko nije platio zekjat, to učini na iftaru, izdvajanjem sredstava za njenog oboljelog prijatelja.
Vehida ef. Arnauta, rukovodioca Ureda za zekjat Rijaseta Islamske zajednice u BiH, pitamo da li je to ispravan čin, da li će se time izvršiti obaveza zekjata.
– Zekjat je vrsta ibadeta, koja se u praksi Božijeg poslanika s.a.v.s nigdje ne provodi individualno. Nema pojedinačnog vođenja akcije i pojedinačnog davanja. Poslanik a.s. je uspostavio Bejtu-l-mal, zajedničku kasu u koju su se slijevala sredstva od zekjata i nekih drugih prihoda, i u tom smislu je IZ u BiH kao najodgovornija vjerska vlast takođe organizirala Bejtu-l-mal. Kada se sredstva uplate u ovaj fond, svi muslimani koji misle da imaju pravo na njih, mogu podnijeti zahtjev, ističe ef. Arnaut, napominjući da je slogan vezan za ovogodišnje prikupljanje zekjata – Individualno davanje, institucionalna podjela, “što je u skladu s praksom našeg Poslanika”.
Nama je to znak
– A oni koji upravljaju Bejtu-l-malom određuju šta je prioritet u distribuciji sredstava. Rijaset je, recimo,1994. godine donio odluku da kompletan Bejtu-l-mal ide samo za osnovne životne namirnice, kaže Arnaut.
Prošle godine je najviše sredstava izdvojeno za obrazovanje, kao, uostalom, i svih proteklih 50 godina otkako fond postoji. Zahvaljujući tome, preživjela je Gazi Husrev-begova medresa, otvoren je FIN (i drugi fakulteti), počeo rad šest medresa, jer IZ u obrazovanju vidi najlakši put od korisnika Bejtu-l-mala do onoga koji će sutra i sam uplaćivati u Bejtu-l-mal, kazuje Arnaut, nabrajajući u šta se sve usmjeravaju sredstva: za stipendiranje, prema socijalno ugroženim, migrantima, nevoljnicima, narodnim kuhinjama, Mreži mladih, povratnicima…
U posljednjih 10 godina je konstantan rast prihoda u Bejtu-l-mal.
– Nije tako značajan rast, ali i ovakav je nama znak povjerenja u IZ, koji jedini javno i transparentno informiše o tome gdje idu sredstva i jedini ima sistem kontrole njihovog utroška, govori Arnaut, naglašavajući da prijedlog tog utroška daje Rijaset, Vijeće muftija ga razmatra, a reisu-l-ulema, kao vrhovni muftija, odobrava.
Izvještaj o utrošku se podnosi Saboru, koji ga svake godine potvrđuje.
Melihu B. smo zatekli u dvorištu Begove džamije, upravo je platila zekjat i sadekatu-l-fitr (kaže uobičajeno, vitre).
– U porodici mi govore da ne nosim “njima”, kao, ko zna gdje će te pare završiti, ali ja ne mislim tako. Ako se sredstva pronevjere, to ne ide na moju dušu, ja sam očistilila svoju vjersku obavezu, govori ova Sarajka.
Uplatila je zekjat i Enisa: “To je moja obaveza, tu nema šta da se razmišlja”, kaže nam uz smijeh.
– Već dvadeset godina redovno ovdje uplaćujem za zekjat, ali dam ponešto i osobama za koje sam sigurna da su pravi vjernici, a da su siromašni, kazuje Maida, sa kojom je njena prijateljica Samiha.
– Sinoć sam u koverte stavila novac i poslala kćerku da podijeli po mahali. Ne znam drugačije, tako je radila i moja mati, iskrena je Samiha, a Fikreta iz Banje Luke, koju zatičemo u dvorištu Begove džamije, priča nam da je ona godinama, na ime zekjata i vitri, davala pare jednoj ženi.
– Bogami, uvijek su mi te godine bile nekako sretne, u porodici je bio berićet, bili smo zdravi, složni. Pola moje familije je, preko mene, davalo istoj toj ženi vitre i zekjat. Kada je ona umrla, i meni je sve nekako krenulo naopako i nikako da se namjerim na drugu pravu osobu, tvrdi Fikreta, uvjerena u duboku vezu između onih koji daju i onih kojima se daje.
Ef. Arnaut, međutim, kaže da svako ko organizira i skupljanje i podjelu, praktično uzima na sebe ulogu ulul emra, legitimne islamske vlasti.
– Kao da ste donijeli fetvu koja je jača i od Vijeća muftija i od uleme, makar se radilo o dvoje ljudi koji daju. I ta osoba, u ime njih, određuje šta je prioritet za davanje zekjata, a to se u praksi muslimana ne bi smjelo događati, tvrdi ef. Arnaut, napominjući da ove pojave nisu u skladu s pravilnim razumijevanjem islama, institucije zekjata, izvršavanja tog Božijeg farza.
– Ponavljam, zekjat je institucionalni ibadet, ne može se individualno završavati. To nije dnevni namaz kojeg možete pojedinačno obavljati. Ali, pazite, džumu već ne možete niti bajram-namaz. Praksa u islamskom svijetu je oko zekjata i sadekatu-l-fitra različita. Mi smo sljedbenici hanefijskog mezheba, ne pravimo razliku između zekjata i sadekatu-l-fitra kada su u pitanju korisnici. Svi koji imaju pravo na zekjat, imaju pravo i na sadekatu-l-fitr, zato kod nas sve skupljeno ide u Bejtu-l-mal, govori ef. Arnaut, objašnjavajući da je sadekatu-l-fitr izdvajanje imetka za svakog člana porodice tokom mjeseca ramazana u vrijednosti jednodnevne ishrane.
Postač se čisti
Njime se postač čisti od manjih pogrešaka u toku posta. Ovogodišnji iznosi sedam, 10 i 20 KM.
– Da biste dali zekjat, imovinski ibadet koji se sastoji od izdvajanja precizno definiranog dijela određene imovine, morate imati nisab ili određeni iznos sredstava, čiji se vlasnik šeri’atski tretira imućnim. Svaka vrsta imovine ima svoj nisab, a onaj ko ga nema, nema ni obavezu davanja zekjata. Nisab u zlatu iznosi 91,6 grama, u srebru 641,5 grama, dok u novcu i trgovačkoj robi ovogodišnji nisab iznosi 6.640 KM ili 3.405 eura. A taj iznos treba da bude u posjedu čovjeka više od godinu i da nije opterećen nekim drugim stvarima, kao što su dugovi i slično. Zekjat je, dakle, širi pojam od sadekatu-l-fitra, i obavezno je davanje, farz propisan od Uzvišenog, a vitra je dobrovoljna, vadžib, govori ef. Arnaut, naglašavajući da je cilj Uzvišenog, kada su u pitanju zekjat i sadekatu-l-fitr, da se izliječi siromaštvo.
