Obilaskom kafića na beogradskom Banovom brdu u kojem radi, Jugoslav Čukić započinje svaku noćnu smjenu. Kao noćni čuvar dužan je da pretrese svaki kutak lokala i upravo tako prije sedmicu dana pronašao je skoro 50.000 eura (oko 100.000 KM), zaboravljenih u bašti kafića, slučajno i nadohvat ruke svim prolaznicima.
– Uzmem torbu i kad sam vidio onoliko novca, zatvorio sam je i unio unutra da ponovo pogledam da nije droga ili neko oružje. Svašta se dešava. Pogledam ponovo. Samo novac, znoj me oblio. Poslije nekoliko sati dolazi čovjek i pita da li je zaboravio ovdje torbu. Ja mu rekao da jeste i izvadim torbu. On je uzeo, na brzinu prebrojao i kaže: “U redu je, hvala i doviđenja” – ispričao je Jugoslav Čukić.
Umjesto nagrade, tek nešto ljubaznije hvala, ovaj pošteni nalazač sa Banovog brda dobio je i kada je prošle godine vratio tek nešto manju sumu.
– Bilo je nekolikio hiljada švicarskih franaka, dvije karte za Cirih i sva dokumenta. Uzmem ličnu kartu i preko 988 ga nađem – objašnjava Čukić.
Reakcije ljudi su, kaže, podijeljene. Ipak, on se nije dvoumio. Ni tada, a ni sada.
– Stvarno nikad u životu nisam pomislio… Ja sam mogao da napunim šleper sa mobilnim telefonima koliko sam ih našao i vratio. Nikada tuđe nisam želio da uzmem pa makar bio gladan – ističe pošteni pronalazač sa Banovog brda.
A pamti i te kako bolja vremena. Taj gospodin snažnih principa po zanimanju je mašinski inžinjer. Nakon raspada rakovičkog „Jugostroja“, ostao je bez posla. Zaposlio se kao čuvar i sada je, nada se, na godinu dana do penzije.
Odgaja i sedamnaestogodišnju unuku, koja živi sa njim i za koju, kaže, mora uvijek da ima. Ali pošteno, i na pravi način, pa ko nagradi – nagradi.
