U bosanskokrupskom naselju Arapuša zatvorena je škola koja je imala više od 1.000 učenika. U nedostatku djece, što zbog pada nataliteta što zbog migracija čitavih porodica u inozemstvo, zgrada od ove školske godine zjapi prazna.
Moderna rasvjeta
Samo još školski radovi zalijepljeni na zidove škole svjedoče da su se ovdje nekad, umjesto tišine, čuli glasovi djece. Preostalih desetak učenika nastavu će pohađati u drugom naselju iako je školska zgrada obnovljena, a na igralištu je postavljena moderna rasvjeta, donacija mještanina koji živi u inozemstvu.
Prisjećaju se najstariji mještani ovog bosanskokrupskog naselja nekih boljih vremena, kažu kada bi se odlazilo da bi se vraćalo.
– Uvijek se iz Arapuše išlo raditi vani, najčešće u Sisak, Ljubljanu, pa i dalje, ali su porodice ostajale. I danas se ide, ali u nepovrat. Oni koji odu, dođu tek na petnaestak dana na godišnji odmor – priča nam mještanin Husein Osmanagić, koji je i sam radio u inozemstvu.
Danas je u svom rodnom mjestu, dok je njegovo četvero djece stotinama kilometara daleko.
– Ja sam se vratio iako nisam u penziji. Planirao sam otvoriti firmu, ali nisam. Zbog svega ovog što se dešava u mom kraju i BiH sam ogorčen. Često odem kod djece pa budem kod njih po nekoliko mjeseci – kaže Husein.
Prekrasan krajolik i lijepo uređene kuće danas dodatno ukrašava rodna kuća reisa Džemaludina Čauševića. Entuzijazmom mještana i članova Udruženja koje čuva sjećanje na ovog velikog islamskog reformatora izgrađen je objekt koji bi ovom mjestu, ali i općini mogao dati dodatnu vrijednost u turističkoj ponudi.
Makadamski put
Nažalost, i to je uvjetovano nepostojanjem asfaltirane ceste, čije dovršenje mještani, kako ističu, čekaju decenijama. Naime, u Arapušu se i danas stiže makadamskim putem.
Asfalt i otkupna stanica
– Da smo dobili asfalt, da je otvorena otkupna stanica, ljudi koji se ovdje bave poljoprivredom mogli bi ostati. Manje bi se odlazilo, ostajali bi i mladi – smatra mještanin Ibrahim Čaušević.
avaz.ba
