Državna imovina BiH najvažnija je politička tema u našoj zemlji. Sada se njom ponovno intenzivnije bavi OHR, što je čini se veoma opasno za BiH budući da se govori o “raspodjeli” državne imovine. Ovo su implikacije takvog stava.
Jučer je održana prva radna sjednica u okviru tehničkih konsultacija OHR-a sa domaćim i međunarodnim pravnim stručnjacima u vezi sa državnom imovinom Bosne i Hercegovine, a istaknuto je kako je cilj “prihvatljivo i održivo rješenje pitanja raspodjele imovine između državnog i drugih nivoa vlasti”.
Osim što javnost nije upoznata sa tim ko su stručnjaci koji se bave pitanjem imovine naše zamlje, što je nastavak netransparentnog djelovanja OHR koji iza zatvorenih vrata, umjesto vođen principima koji u svim demokratskim društvima osigurava učešće u donošenju odluka onih na koje se one odnose, prema vlastitom sudu o tome šta je ili nije dobro za BiH, nastavlja donositi političke odluke.
Druga iznimno problematična izjava jeste ona o zamišljenoj “raspodjeli” državne imovine između BiH i njenih administratvinih jedinica. Dakle, visoki predstavnik u BiH traži alibi kako nahraniti vukove, a da sve ovce ostanu na broju, odnosno želi nemoguće.
Prethodni pokušaj OHR-a
Još 2009. godine izvršen je pokušaj popisa državne imovine BiH pod pokroviteljstvom OHR-a kada je izvršen popis u katastrima, zemljišnim knjigama i drugim javnim registrima u cijeloj državi. Popis imovine BiH koja se nalazi u inostranstvu izvršen je putem saradnje sa Vijećem ministara.
Tada se došlo do spiska od oko 1.000 jedinica državne imovine u Bosni i Hercegovini, što je samo dio imovine iz sukcesije budući da organi uprave u Republici Srpskoj nisu uvijek željeli dostaviti podatke o jedinicama državne imovine BiH jer je ona ili bila predmet prodaje ili nelegalnog knjiženja na manji bh. entitet što je služilo za prodaju, otplatu dugova ili nova zaduživanja.
Tih 1.000 jedinica državne imovine apsolutno nije konačan spisak, jer da bi se došlo do ukupnog broja potrebno je fomirati registar državne imovine kojemu bi prethodio ekstenzivan i dugogodišnji proces revizije upisa vlasništva u zemljišnim knjigama budući da su sve niže jedinice vlasti u BiH u nedostatku državnog zakona na razne načine i brojnim pokušajima od kojih su samo neki zaustavljeni sudskim presudama, pokušali prisvojiti imovinu BiH.
Anno Domini 2023.
Sada, nakon što su 2021. i 2022. godina bile politički turbulentne upravo jer je državna imovina bila predmet odlučivanja Ustavnog suda BiH, OHR pored rješavanja krize sa formiranjem nove vlasti u bh. entitetu Federacija BiH, očigledno želi donijeti i rješenje za državnu imovinu radom neke nove radne grupe.
Vjerovatno se radi o percipiranom načinu gašenja političkog plamena usmjerenom na vlasti u RS-u famoznom “raspodjelom” državne imovine.
Ukoliko bilo ko smatra da može rapodijeliti bilo šta što je državno, kreće u rješavanje materije anne dominum 2023. ne uzimajući u obzir nekoliko ključnih stvari.
Prvo, BiH je država koja je nastavila svoje postojanje sa modificiranom unutrašnjom strukturom odredbama Dejtonskog mirovnog sporazuma. Samim tim, država, a ne entiteti, kantoni ili mjesne zajednice je vlasnik imovine osim ukoliko njeni organi vlasti ne odluče da će tu imovinu dati na korištenje drugim nivoima vlasti kako bi ona koristila svim građanima.
Nije moguće raspoređivati državnu imovinu kako bi se prikrio višedecenijski kriminal njene prodaje i time amnestirali od krivice oni koji su takvo nešto radili, pa sukladno tome smirila retorika pojedinaca iz RS-a koji su i više no svjesni postojanja mogućnosti služenja zatvorskih kazni za sve one čiji je bankovni račun veći, a dugovi manji, zahvaljujući imovini koja pripada svima u ovoj zemlji.
Drugo, nije samo mršavi spisak državne imovine koji je već u posjedu OHR-a sva imovina Bosne i Hercegovine (jer je nakon pokušaja da se popiše imovina i Ustavni sud donio odluke o tome šta je sve državna imovina) moguća osnova za donošenje neke odluke u tom smislu.
Državni Ustavni sud upravo kao najviši državni sud čije su odluke konačne i obavezujuće za sve, tumači odredbe Ustava BiH i taj sud je pojasnio da imovina BiH nije samo skup nekretnima koje služe javnoj vlasti, već da je državna imovina i javno dobro (morska voda, morsko dno, riječna voda, riječna korita, jezera, planine i druga prirodna bogatstva, javna i prometna mreža, prometna infrastruktura).
Jedino rješenje za problematiku državne imovine je veoma jednostavno. Potrebno je donijeti državni zakon koji će definirati sve što je sadržano u presudama Ustavnog suda BiH i Sporazuma o sukcesiji, te odrediti na koji način se može osigurati da državni organi dodjeljuju imovinu BiH na raspolaganje drugim nivoima vlasti.
Takvo nešto već je urađeno u jedinom zakonitom primjeru rješavanja jedinice državne imovine BiH prodajom što predstavlja zemljište na kojem je sada smještena Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u BiH.
Trenutno je u BiH na snazi Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom, što je OHR-ov zakon koji je posljednji put nadograđen 12. aprila 2022. godine kada je visoki predstavnik Christian Schmidt odlučio dopuniti taj zakon na način da u njega inkorporira i odluke Ustavnog suda BiH.
No, svi takvi pozitivni primjeri djelovanja OHR-a bit će anulirani onoga trenutka kada i ako Schmidt odluči nametnuti odluku kojom će “raspodijeliti” umjesto da u cjelosti zaštiti državnu imovinu i osigura njen povrat u prethodno stanje.
Izvor: Klix.ba
