Šemsudin Dedić, federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, u intervjuu za Faktor je rekao da su dugovanja koje je ovo ministarstvo naslijedilo od prethodne vlade, a riječ je o blizu 50 miliona KM, u potpunosti sanirana. Dio duga, podsjeća Dedić, nastao je zbog zloupotreba i nezakonitog dodjeljivanja poticajnih sredstava.
Osvrnuo se na potencijal naše zemlje kada je riječ o sadnji kukuruza, pšenice, međutim, podsjeća kako se prije rata na ovim prostorima proizvodilo 80 posto pšenice, a 20 posto uvozilo, dok je danas situacija obrnuta. Smatra da poboljšanje stanja u ovoj oblasti zahtijeva veća ulaganja. Objasnio je i zašto još uvijek nemamo zakon o šumama, ali i prokomentirao položaj domaćih proizvođača.
Možete li nam reći koliko je novca u 2018. godine planirano za poticaje u poljoprivredi? Da li je to dovoljno za neka ozbiljnija ulaganja?
– Ove godine je za poticaje u poljoprivredi predviđeno blizu 70 miliona KM, što zajedno s novcem koji će za te namjene izdvojiti kantoni čini 90 miliona KM. Ovaj iznos, iako značajan, svakako nije dovoljan za jači i sveobuhvatniji razvoj naše poljoprivrede.Upravo je zato ministarstvo obezbijedilo još 35 miliona KM kroz projekte Svjetske banke i Međunarodnog fonda za razvoj poljoprivrede IFAD. Radi se o namjenskim sredstvima za razvoj sistema navodnjavanja, izgradnju hladnjača, povećanje konkurentnosti, izgradnju infrastrukture i poboljšanje uslova života u ruralnim sredinama. Pored toga, računamo na sredstva iz fonda IPA II. Da vas podsjetim, u januaru je na državnom nivou usvojen Strateški plan ruralnog razvoja, zahvaljujući kojem ćemo u periodu od 2018. do 2020. imati na raspolaganju još najmanje 90 miliona eura za razvoj poljoprivrede i ruralnih područja.
Kada ste došli za ministra poljoprivrede zatekli ste dugovanja blizu 50 miliona KM, koliko ona sada iznose i kome još treba da se vrati dug?
– Dugovanja za proizvodnje koje smo naslijedili su u ovom trenutku u potpunosti sanirana, osim onih slučajeva gdje je bila potrebna dodatna kontrola i provjera. Dio ovog duga je, nažalost, nastao kao posljednica zloupotreba i nezakonitog dodjeljivanja poticajnih sredstava. Sanacija je trajala nepune tri godine. U januaru smo konačno isplatili poljoprivrednicima 7,7 miliona KM kroz rebalans budžeta za 2017., a u budžetu za ovu godinu smo izdvojili posebnu stavku od još 11,5 miliona KM. Na taj način smo se riješili čitavog tereta koji je iza sebe ostavila prethodna Vlada. Sada, nakon što je dug saniran, moći ćemo konačno u potpunosti da stabilizujemo sva plaćanja, bez prenošenja dugovanja iz godine u godinu. Naš cilj je ustanovljenje fiksnih rokova isplate što je jedan od dugogodišnjih zahtjeva poljoprivrednika.
Da li Federacija ima mogućnosti uzgoja pšenice, kukuruza i drugih kultura umjesto da se uvoze iz drugih zemalja? Ukoliko ima šta je potrebno učiniti da se stanovništvo potakne na uzgoj?
– U Federaciji imamo oko 400.000 hektara obradivog zemljišta koje se prije rata obrađivalo. Tada, prije rata, smo proizvodili 80 posto pšenice a uvozili samo 20 posto. Danas su proporcije obrnute. Teško da se možemo u dogledno vrijeme vratiti na prijeratno stanje, no svakako imamo potencijala kad je u pitanju uzgoj pomenutih kultura. Ono što nam treba da taj potencijal iskoristimo su veća ulaganja. Treba da ulažemo u promjenu strukture proizvodnje. Da osiguramo poljoprivrednicima sve moguće olakšice poput plavog dizela, bolju i moderniju mehanizaciju, bolji pristup savjetodavnim službama i drugim vidovima podrške. Samo na taj način će naši proizvodi postati jeftiniji pa tako i konkurentniji. U ovom trenutku, nažalost, više se isplati uvoziti nego proizvoditi kod nas. Svi razvojni projekti koje sam već nabrojao imaju za cilj upravo povećanje konkurentnosti bh. poljoprivrede što će sasvim sigurno pojačati našu poziciju kad je u pitanju proizvodnja pšenice, kukuruza i drugih kultura. Mislim da će tu od posebnog značaja biti sredstva iz fonda IPA II namjenjena povećanju kvaliteta života na selu. Da ima ko da brine za do sada neobrađivane površine, ljudi, a pogotovo mladi, moraju na selu vidjeti svoju budućnost, a nje neće biti sve dok ne investiramo u sveobuhvatan razvoj ruralnih područja.
Neprestano slušamo o zaštiti domaće proizvodnje, poticajima, ali sve češće se događa da domaći uzgajivači budu ucjenjeni sa otkupnom cijenom, pa smo imali slučajevi da ljudi spaljuju malinjake, bacaju na smeće krastavce kornišone. Kako zaštiti domaće proizvođače i spriječiti da ih trgovci ucjenjuju izuzetno niskim otkupnim cijenama?
– Problem je samo djelomično u otkupljivačima i cijenama koje diktiraju. Nažalost, svake godine neka vrsta prozvodnje prolazi krizu na globalnom nivou koja dovodi do pada cijena. To je prošle godine bio slučaj maline, a pretprošle kornišona. Na svjetsko tržište teško da možemo utjecati, no svakako možemo na naš pristup problemu. Mislim da je prošle godine bilo dosta pokušaja njegove politizacije. Pojedinci su se baš trudili da uvjere malinare da nema rješenja, a ona uvijek postoje. Mi smo 2017. u saradnji sa kantonalnim i općinskim nivoima vlasti koliko-toliko amortizovali krizu povećanjem poticaja na kantonalnom nivou, koje su na primjer u Unsko-sanskom kantonu dostigle čak 0,45 KM po kilogramu. Našli smo nekoliko sistemskih rješenja koje smo ponudili malinarima. To su, na primjer, kapitalne investicije i razvojni projekti, poput izgradnje hladnjača, za koje do sada nije bilo sluha kod općinskih vlasti. Zatim, podrška u nabavci opreme za zaštitu od grada i mraza, linija za sortiranje i pakovanje i slično.
Još nije donesen zakon o šumama. Da nam prokomentirate zašto i podsjetite na važnost ovog zakona za Federaciju?
– Zakon o šumama je usvojen na sjednici Federalne vlade. Nažalost, on se još uvijek nije našao na dnevnom redu Federalnog parlamenta i, s obzirom na trenutnu blokadu u funkcionisanju zakonodavne vlasti, teško je prognozirati kad bi mogao biti usvojen. Problem je zaista ozbiljan. Javnost treba da zna da još od 2009. imamo potpuno bezakonje u ovoj oblasti koje je dovelo do, između ostalih, nekontrolisane sječe, stalnog uništavanja šuma, širenja raznih bolesti. Naše šume, dakle, propadaju. Donošenje zakona je posebno bitno zbog drvoprerađivačke industrije koja u našoj zemlji bilježi velike uspjehe. Ono na šta se najčešće žale privrednici iz ovog sektora je nedostatak sirovine. Nažalost, još uvijek pretežno izvozimo reznu građu i daske umjesto da, na primjer, proizvodimo namještaj i otvaramo nova radna mjesta. Osim samog zakona potrebna je dakle i Uredba o raspodjeli drvenih sortimenata koja će favorizovati preduzeća sa većim stepenom finalizacije proizvoda.
Šta je Vlada FBiH učinila da se zaštite šume?
– Vlada Fedracije je već poduzimala određene korake da se pobrine za naše šume, poput zabrane prometa trupaca. Razgovaramo i o taksi na izvoz rezanog drveta i građe. Ipak, samo sistemsko rješenje kroz Zakon o šumama je garancija da će ovo naše prirodno bogatsvo biti ne samo stavljeno u službu privrednog razvoja, ali i na odgovarajući način zaštićeno.
Izvor: Faktor
