Očekujem da će nakon pisma nas trojice bivših visokih predstavnika Federica Mogherini donijeti izvješće s jasnom porukom da Hrvatska nužno mora prestati provoditi nacionalističku politiku kojoj je cilj uspostava trećeg entiteta u Bosni i Hercegovini. Takva politika nas dovodi u veoma opasnu situaciju koja jako podsjeća na onu s početka 90-ih godina kada je započeo rat nakon sporazuma između Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića po kojem su trebale biti stvorene velika Srbija i velika Hrvatska. Daytonski sporazum je jasno odredio da u Bosni i Hercegovini imamo dva entiteta, Federaciju BiH i Republiku Srpsku. Svaki pokušaj da se to promijeni predstavlja rušenje sporazuma koji je u Daytonu potpisala i Hrvatska te ga se stoga mora i pridržavati – upozorava u razgovoru za Globus Christian Schwarz-Schilling, bivši visoki predstavnik za BiH.
On je zajedno s Paddyjem Ashdownom i Carlom Bildtom, koji su također obnašali tu funkciju, prošli tjedan uputio pismo visokoj predstavnici EU za vanjske i sigurnosne poslove Federici Mogherini i ministrima vanjskih poslova zemalja članica EU u kojem su ustvrdili da je izbor Željka Komšića legitiman jer ni Ustav ni Izborni zakon BiH ne kažu da članove Predsjedništva moraju izabrati njihove vlastite etničke skupine. To su pismo proteklih dana komentirali premijer Andrej Plenković i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, glatko odbacivši optužbe o miješanju Hrvatske u unutarnje stvari BiH.
Politički odnosi između Zagreba i Sarajeva odavno nisu bili napetiji, a bošnjačka javnost sve više upire prstom u hrvatskog premijera Plenkovića i predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović kao glavne krivce za političku krizu koja se u BiH svakim danom samo produbljuje. Hrvatski vrh, čije mišljenje podržava većina Hrvata u BiH, ne miri se s činjenicom da je za hrvatskog člana Predsjedništva BiH izabran Željko Komšić glasovima koje je većinom dobio od Bošnjaka, a ne od Hrvata.
Na pitanje vidi li ikakav problem u tome da su za hrvatskog predstavnika u tročlanom Predsjedništvu glasali pretežno Bošnjaci, Schwarz-Schilling nam odgovara kako su Željka Komšića izabrali građani BiH te je on predsjednik svih građana BiH, a ne samo Hrvata.
“Komšić je Hrvat, a ne pripadnik neke druge nacije. Isto kao što je i Dragan Čović Hrvat. Na izborima su birači odlučili da ne žele Čovića nego Komšića. Kao što su na prošlim izborima izabrali Čovića. To je legalna i legitimna odluka naroda. Kada je Čović bio izabran za člana Predsjedništva, onda nije imao ništa protiv takvog izbornog zakona nego ga je prihvaćao, a sada, kada on nije izabran, protivi se tom istom zakonu. Sve se ovo događa samo zato što Čović nije izabran. U pitanju, dakle, nije položaj hrvatskog naroda u BiH nego samo jednog jedinog čovjeka. Federacija BiH je jedan entitet u kojem se ne može gledati koji je narod većina, a koji manjina. To je vrlo jasno i o tome uopće ne treba raspravljati. Stoga Europska unija mora inzistirati na provođenju zakona i primjeni Daytonskog sporazuma”, pojašnjava Globusu Schwarz-Schilling, dodajući da se, ako se Izborni zakon mijenja, o tome moraju prethodno svi usuglasiti. Upravo takav stav, smatra, mora zauzeti i Federica Mogherini.
Kako komentira reakcije hrvatskog premijera i ministrice vanjskih poslova da pismu trojice bivših visokih predstavnika ne treba pridavati veliku važnost?
“Ne znam što su oni rekli. Ovo je pitanje istine i zakonitosti. Te dvije stvari se ne mogu dovoditi u pitanje. Ponavljam – istina i legalnost. Nadam se da će među vodstvom Republike Hrvatske prevladati razum, a ne nacionalizam”, zaključuje iskusni njemački političar koji vjeruje da neće doći do daljnjeg zaoštravanja situacije u BiH i da ne treba strahovati da bi mogao izbiti novi ratni sukob.
“Narodi u Bosni i Hercegovini jako dobro znaju što je rat i ne žele ratovati. Problem je u nekim političarima. I u Hrvatskoj ima političara koji razumiju situaciju i koji dijele moje stavove o situaciji u BiH, a među njima je i bivši predsjednik Stjepan Mesić. Svatko tko potiče nacionalizam u BiH trebao bi biti svjestan toga što radi, primjerice, kada govori da su Hrvati u BiH diskriminirani. Kako su to Hrvati diskriminirani? Onaj tko to govori, prvo to mora dokazati. To je najobičnija laž. Ne samo da nisu diskriminirani, nego su Hrvati u BiH u boljoj poziciji od Bošnjaka jer imaju hrvatsko državljanstvo”, govori nam 88-godišnji Schwarz-Schilling i ističe kako su s hrvatskim dokumentima Hrvati iz BiH građani EU.
Hrvatska, prema njegovu mišljenju, trenutno koristi svoje članstvo u EU za provođenje svoje nacionalističke politike u susjednoj državi.
“Moramo zaustaviti diplomatsku ofenzivu Hrvatske jer ne govore istinu. Miješaju Izborni zakon s pitanjem izbora članova Predsjedništva, a to je ogromna laž s kojom u Bosni i Hercegovini kreiraju propagandu protiv gospodina Komšića. To nitko u javnosti ne razjašnjava i zbog toga smo se mi, bivši visoki predstavnici, ujedinili rekavši – moramo pojasniti situaciju kako bi ona bila jasna Europskoj uniji, političarima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji. Moramo se pobrinuti da se istina čuje, posebno tijekom sastanka Vijeća za vanjske poslove EU u prosincu”, ustvrdio je Christian Schwarz-Schilling kojeg je Vijeće za implementaciju mira s prvim danom 2006. imenovalo visokim predstavnikom za BiH, a tu je dužnost obnašao do 2007. godine. Njegov je mandat obilježio neuspjeli pokušaj ustavne reforme, zvan Travanjski paket. Od 1982. do 1992. Schwarz-Schilling bio je njemački ministar pošte i komunikacija u vladama Helmuta Kohla.
S obzirom na svoju dob, i danas je veoma aktivan. Prošli je tjedan doputovao u Sarajevo gdje se sastao s članom Predsjedništva BiH Željkom Komšićem. Iz Komšićeva je ureda priopćeno da je zahvalio Christianu Schwarz-Schillingu na pismu upućenom Federici Mogherini te da su obojica iskazala uvjerenje da je stabilnost Bosne i Hercegovine te primjena europskih standarda interes ne samo BiH nego i država zapadnog Balkana i Europske unije.
U svom pismu su Schwarz-Schilling, Ashdown i Bildt naglasili da se odluka Ustavnog suda BiH u slučaju “Ljubić” odnosi na Dom naroda Federacije BiH, a ne na izbor članova Predsjedništva.
“Pogrešno tumačenje slučaja ‘Ljubić’ koristi se kao argument protiv legitimno izabranog hrvatskog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića. Predstavnici HDZ-a iz Hrvatske zajedno s liderom HDZ-a BiH, Draganom Čovićem, tvrde kako je izbor Komšića bio nelegitiman i neustavan. Ali, ni Ustav BiH niti Izborni zakon BiH ne kažu da članove Predsjedništva moraju izabrati njihove nacionalne skupine”, objasnili su bivši predstavnici međunarodne zajednice u BiH i podsjetili kako je Dragan Čović dva puta bio izabran u državno Predsjedništvo pod trenutnim izbornim pravilima 2002. i 2014. Također su poručili kako svaka izborna reforma treba BiH napraviti funkcionalnijom, a ne činiti daljnje podjele po etničkim principima. Formiranje vlasti je, naglašavaju u pismu, prioritet broj jedan, granice BiH su nepovredive i Hrvatska se ne bi trebala miješati u unutarnja pitanja u BiH.
“Također pozivamo Europsku komisiju da obznani mišljenje o aplikaciji BiH za članstvo što prije. Mišljenje Komisije bi trebalo naglasiti važnost prava svih građana te potaknuti bosanskohercegovačke političare da rade na poboljšanju ovih prava kako bi se unaprijedio i sam proces pristupanja EU”, stoji u pismu.
Komentirajući potez trojice bivših visokih predstavnika, Plenković je rekao da Hrvatska, dok je on premijer, neće odustati od ove teme kao ni od zaštite interesa hrvatskog naroda u BiH. Dodao je da nitko od Hrvatske bolje ne poznaje BiH niti joj je veći prijatelj i saveznik te joj nije više konkretno pomogao da podnese zahtjev za članstvo u EU. Kao potpisnica Daytonskog i Pariškog mirovnog sporazuma Hrvatska, ustvrdio je, ima i ustavnu obavezu brinuti o svim Hrvatima izvan zemlje, ima obavezu artikulirati interese i stav da Hrvati, kao konstitutivni narod, moraju biti i faktično ravnopravni u BiH. Smatra da izigravanje “duha i jezika” Daytonskog i Pariškog mirovnog sporazuma nije dobro za demokraciju u BiH.
Nikad u Daytonu nitko nije mislio da će se takvim odredbama u praksi događati da Bošnjaci, kojih ima tri puta više od Hrvata, biraju oba člana Predsjedništva. To nema smisla – poručio je Plenković koji je prošli tjedan i u Bruxellesu uoči sastanka Europskog vijeća otkrio kako je nedavno razgovarao s akterima zaključivanja Daytonskog mirovnog sporazuma te da tada nikome nije bilo ni u primisli da jedan narod drugome bira predstavnika u Predsjedništvu. Rekao je da EU mora pomoći strankama i institucijama u Bosni i Hercegovini kako bi se pristupilo provedbi presude Ustavnog suda i promjeni Izbornog zakona i tako osigurala ravnopravnost konstitutivnih naroda.
“To nije ništa osobno, nema veze s gospodinom Komšićem ni s bilo čime. Naš je stav principijelan, smatramo da za zdravo funkcioniranje Bosne i Hercegovine, institucija za ravnopravnost sva tri konstitutivna naroda, osobito najmalobrojnijeg hrvatskog, nije dobro da imamo takvu situaciju. Ako su vam Hrvati većinski nezadovoljni s takvim scenarijem, onda to nije dobro”, rekao je Plenković.
Ministrica vanjskih i europskih poslova Marija Pejčinović Burić ustvrdila je kako pismo trojice visokih predstavnika nije imalo učinak kakav se htjelo postići. U Hrvatskom saboru, koji je ovih dana usvojio Deklaraciju o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini, ministrica je među ostalim najavila daljnju potporu Hrvatske toj državi na njezinom europskom putu. Obveza posebne skrbi Republike Hrvatske za hrvatski narod u BiH, prema njezinim riječima, proizlazi iz niza nacionalnih akata i međunarodnih ugovora i rezolucija, a nakon ulaska Hrvatske u EU i NATO, ta briga dobila je i dodatnu dimenziju. Iskazala je punu podrška suverenitetu, integritetu i teritorijalnoj cjelovitosti BiH kao države sastavljene od dva entiteta i tri konstitutivna naroda i ostalih građana.
Nije trebalo dugo čekati ni reakciju Federice Mogherini koja se nije izravno referirala na pismo trojice političara nego je rekla da EU mora potaknuti političke lidere u BiH da preuzmu odgovornost i formiraju vlade koje će provesti reformsku agendu. Ustvrdila je i kako je u protekle četiri godine BiH postigla neke neočekivane pozitivne korake, ali i istaknula da su nakon listopadskih izbora evidentne poteškoće.
“BiH je specifično organizirana, ali sam uvjerena da lideri i narod u BiH mogu krenuti naprijed na jedinstven način. To je naša želja”, dodala je Federica Mogherini koja smatra da pitanje izbora u BiH treba biti tema razgovora jer je potrebno pronaći balans između potrebe za pomirenjem i standarda Europske unije. Izrazila je stav da je zajednički cilj da sve balkanske države uđu u EU.
Oglasio se i Željko Komšić, kazavši kako se mora odmah prestati s politikom izazivanja svađa i podjela naroda u BiH koja ne prijeti toliko Hrvatima na području Hercegovine koliko može imati katastrofalne posljedice po njihove sunarodnjake u središnjoj Bosni.
“Što ćemo ako nam se dogodi da se isele Hrvati iz središnje Bosne i to ne onako kako su izašli iz Banjolučke biskupije nego sada dobrovoljno”, upitao se Komšić za javnu televiziju BHT, ocijenivši da bi to bila “katastrofa za narod i za Katoličku crkvu”.
Aktualnu situaciju u Bosni i Hercegovini i napetosti u odnosima te države s Hrvatskom za Globus je prokomentirao i bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić na čije stavove izrečene nakon nedavnih izbora u BiH hrvatska Vlada ne gleda blagonaklono. On tvrdi da nema izravne veze s odlukom trojice bivših visokih predstavnika da pošalju pismo Federici Mogherini, ali ne krije da je u zadnje vrijeme bio u kontaktu sa svom trojicom, kao i s Wolfgangom Petritschem koji je također svojedobno bio na toj funkciji. Prilikom svih tih razgovora BiH je, otkriva nam, nezaobilazna tema.
“Ako itko poznaje situaciju u Bosni i Hercegovini, to su bivši predstavnici međunarodne zajednice. To su ljudi koji su bili involvirani u razne poslove u BiH te znaju njezine probleme i put kako bi se oni trebali rješavati. Kada sam god razgovarao s nekime od njih, vidio sam da su svi na istom tragu na kojem sam i ja pa sam im stoga javno dao podršku. Podržavam stavove koje su iskazali u pismu za koje sam saznao iz medija”, kaže Mesić koji je uvjeren da hrvatski državni vrh griješi ako misli da će politikom kakvu sada vodi pridonijeti rješavanju problema u susjednoj državi.
Mislim da to nije put kojim se pomaže BiH. Siguran sam da bi cijela Hrvatska bila na nogama kada bi recimo Srbija u svojoj skupštini donosila deklaraciju o položaju Srba u Republici Hrvatskoj. Dakle, mi radimo nešto što nama ne bi bilo drago da nam drugi rade. Bosni i Hercegovini treba pomoći, ali se to ne čini deklaracijama i prepucavanjima kojima se stvari samo zaoštravaju, a ne rješavaju – komentira bivši predsjednik koji nije sasvim siguran hoće li EU Hrvatskoj zamjeriti što vodi takvu politiku prema BiH, eventualno joj dati packu ili će je pak podržati.
“Ne znam niti jednu europsku instituciju koja će dati podršku takvoj hrvatskoj politici. Tek ćemo vidjeti kako će ona biti prihvaćena u Bruxellesu. Najlošije bi bilo da se to sve zanemari jer u tom slučaju nije napravljeno ništa. Ali to je tako u politici – ako te netko kritizira, barem znaš zbog čega, ali ako te zanemari, onda nisi ništa napravio”, zaključuje Mesić, koji ne vidi poantu Deklaracije o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini.
“Tom se deklaracijom rješavaju problemi onih koji zapravo nemaju problema, a to su dijelovi BiH gdje su Hrvati većinsko stanovništvo, ali se ne govori o položaju Hrvata u Posavini, srednjoj Bosni, u Sarajevu ili u nekim drugim dijelovima BiH. Sve se svodi na to je li Čović izabran ili nije. Na zadnjim izborima su Hrvati u BiH masovno apstinirali, što znači da ne žele Čovića koji je do sada po istom izbornom zakonu dvaput bio izabran. Ovako ispada da je bošnjački korpus više opredijeljen za građansko društvo jer ako su Bošnjaci glasali za Komšića kao kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva, znači da im nije smetala njegova nacionalnost. To pokazuje tendenciju otvaranja prema građanskom društvu u bošnjačkom korpusu, dok se u Republici Srpskoj kao ni u zapadnoj Hercegovini, gdje su Hrvati u većini, tako nešto ne može očekivati”, govori nam Mesić koji smatra da je dio Bošnjaka u Željku Komšiću očigledno prepoznao čovjeka koji će pridonijeti opstanku BiH.
“Postoje i političke snage u BiH koje se bore za hrvatski entitet. Što bi tada bilo s Hrvatima u srednjoj Bosni, Posavini, Sarajevu…? Zašto nitko iz hrvatske politike ne postavlja pitanje što je s Hrvatima kojih u Posavini gotovo više nema i koji su tamo sve izgubili. Niti riječi o pitanju njihova povratka nego Milorad Dodik s Čovićem pleše tango argentino”, ističe Stjepan Mesić.
Izvor:jutarnji.hr
