Sarajka Aida Karamešić svoj život pretvorila je u nevjerovatnu avanturu i, nakon bezbroj putovanja, ronjenja s ajkulama ili skakanja iz aviona, odlučila se na nešto još ekstremnije.
Nedaleko od Los Angelesa, na visini od 1200 metara i pri brzini od 225 kilometara na sat, podigla se iz svog sjedišta i popela na avion.
Inače, njena životna priča puna je nevjerovatnih detalja. Iz ratnog Sarajeva kao pratnja ranjenom bratu Amelu izbjegla je u Sjedinjene Američke Države. Igrom sudbine preživjela je kliničku smrt, kao studentica bila je angažirana u NASA-i, radila je na izradi aviona. Aida svijetom putuje čak devet mjeseci u godini, a protekle sedmice uživanciju je pronašla stajanjem na avionu u letu!
“Boravila sam u Californiji, gradiću Ventura i to je jedino mjesto na svijetu gdje možeš iskusiti wing walking. Postoji nešto slično u Škotskoj, zapravo, tamo vas zavežu za stolicu i onda avion poleti i ti kao letiš. Pitali ste me zašto sam se na to odlučila, i da budem iskrena još uvijek o tome razmišljam. Ne znam, da vidim uradim nešto novo, bilo je jako lijepo i sve bih ponovo. Htjela sam probati nešto što nisam prije radila.
Nije me bilo strah, čula i mozak nam kažu da se trebamo plašiti, ali adrenalin to ne dozvoljava . Često u životu svoju sudbinu stavljamo u ruke ljudi koje ne poznajemo, bilo šta loše može vam se dogoditi i dok se vozite u autobusu mirno i spokojno” kaže za Radiosarajevo.ba Aida Karamešić.
Sve bi, kaže, isto ponovila, no voljela bi ponovo prevazići samu sebe.
“Često putujem, danas sam stigla u Bangkok i često zemlju gledam odozgo, ali nakon ovog izazova mogu reći da se osjećam jačom i sposobnijom. Osjećaj je super, letiš, izazov u pravom smislu riječi, to je nešto što sam željela uraditi i uradila sam. Voljela bih opet, ali idući put voljela bih da se popnem i da visim naopačke, da se vrtim, da se držim rukama i nogama za krilo. Također, profesionalni wing walkeri su oni koji se voze autom na pisti i onda skaču na krila aviona. Što da ne, i to bih pokušala“ ističe hrabra Sarajka.
U trenutku penjanja bila vezana sajlom za avion, padobran u ovim situacijama se ne koristi.
“Najprije, potrebno je proći trening na kojem vas dobro izvježbaju kako da se dignete iz sjedišta i popnete na klila aviona i kako da se vratite. Ovo je izuzetno zahtjevan izazov, fizička sprema je presudna. Također, postoji i gornja granica kada je u pitanju kilaža, ne možete težiti više od 110 kilograma. Prilikom penjanja postoji velika opasnost od pucanja lakta. Moj trening trajao je tri sata, ali sve je bilo potpuno drugačije kada sam instrukcije trebala primjeniti u zraku. Bio je to mali avion za dvije osobe, pilot i ja. Najveće uzbuđenje stvarala mi je jačina vjetra, bio je toliko snažan, znala sam da treba da se uhvatim za jednu šipku, ali nisam mogla da je dohvatim. U jednom momentu nisam mogla nogu podići, na videu se vidi da sam je čak rukama gurala kako bih je podigla” pojašnjava Karamešić.
Ističe i da wing walking, na njeno iznenađenje, nije toliko popularan.
“Taj dan bila sam jedina na obuci. Bio je tu još i jedan gospodin koji ima 71 godinu i radi ovo već 20 godina. U razgovoru s instruktorima saznala sam da je osam ljudi bilo najviše na jednom terminu i to se desilo prošle godine. Nesreće se rijetko događaju u ovakvim situacijama, prošle godine pognuo je jedan momak, ali zato što se avion zapalio. Pročitala sam da je poginuo i prvi čovjek koji je hodao po avionu, bilo je to davno, neke 1911. godine. Imao je čak 99 godina prilikom pogibije” govori Karamešić za Radiosarajevo.ba.
