Spiegel Online u članku pod nazivom „Niti jedna kazna nije dovoljno visoka” danas piše o Ratku Mladiću i strašnim iskustvima preživjelih žrtava i ubijenih tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Članak počinje sa pričom o Amili koja je rođena na isti dan kada su milioni Bosanaca i Hercegovci izašli na referendum o nezavisnosti BiH. „S njenim životom počinje i napad preostalog dijela Jugoslavije na Bosnu i Hercegovinu. Amila je umrla četiri mjeseca poslije, a rat je završio tek nakon četiri godine.”
„Čovjek koji mora odgovarati za smrt Amile i još oko 100.000 ostalih ubistava zove se Ratko Mladić”, piše dalje Spiegel Online. “Do danas on nije pokazao kajanje”, navodi autor članka i nastavlja navodeći nekoliko potresnih svjedočanstava ljudi iz područja BiH, nad kojima su počinjeni zločini od strane trupa Ratka Mladića i koji se i danas nose s teškim sjećanjima iz prošlosti: „'Prije genocida moj Prijedor je bio raj’, prisjeća se pisac Suvad Čehić. ‘Mi nismo znali ko pripada kojoj etničkoj grupi. Bio sam siguran da nam se ovako nešto neće desiti u BiH.’
Međutim, u to vrijeme Radovan Karadžić je predstavio svoj plan za formiranje ‘Velike Srbije’ i naređuje sljedeće: ‘Nesrbi moraju biti odvojeni od Srba. Dio BiH mora biti pripojen Srbiji.’ Čehić je završio u logoru Trnopolje: ‘Osjećao sam se kao da sam statista u nekom filmu o Drugom svjetskom ratu.’ Čitavo selo Trnopolje postalo je koncentracioni logor za oko 23.000 ljudi.
Logor je bio smješten u zgradi koja je bila osnovna škola. Nekadašnji prijatelji i komšije bili su čuvari u logoru”, piše Spiegel Online. Suvad je nakon nekog vremena prebjegao sa porodicom u Berlin gdje je počeo da piše o ratu i genocidu te boli i nasilju koje je preživi, piše dalje ovaj portal. „O tome je napisao već osam knjiga”, navodi se.
„I nakon 20 godina, još uvijek se pronalaze tijela ubijenih. Jedno od njih je tijelo Zekire Begić koja je ubijena dok je bila u devetom mjesecu trudnoće. Ubicu je poznavala. Dvadesetogodišnjakinja je bila djeveruša na njegovom vjenčanju. Sa 37 drugih majki i djece bačena je u masovnu grobnicu. U BiH je na stotine takvih grobnica više puta otvarano da bi se kamionima i bagerima ostaci tijela raspodijelili na više mjesta”, nastavlja se dalje.
„Alen Muhić je također u potrazi”, objašnjava autorica Spiegelovog članka Melina Borčak. On je rođen u Goraždu i sa jedanaest godina saznaje da je usvojen, piše Spiegel i nastavlja da je njegova biološka majka više puta silovana te nakon njegovog rođenja nije ga htjela niti pogledati. Godinama je Alen tražio svog oca, zločinca, kako se navodi. Međutim, “uprkos DNA dokazima i sudskoj presudi, on, Srbin iz Foče, odbija priznati da je Alenov otac.”
