Voćarstvo u Unsko-sanskom kantonu, u Sanskom Mostu posebno, polako ali sigurno se gasi. Kako nam je kazao Enes Kobašlić, predsjednik Udruženja voćara Sanskog Mosta, sve proizvodnje su na izmaku, nemaju gdje prodavati svoje voće, pa se većina proizvođača odlučuje za prestanak bavljenja ovim poslom, piše Oslobođenje.
Cijene
– Situacija je veoma teška za sve voće, od maline, šljive, jabuke i ostalog voća, jer nemamo kome prodati to što proizvedemo. Veliki tržni centri dobavljaju sa strane, ne uzimaju domaće, pa je domaća proizvodnja skroz pala. Problem je i što veliki broj ljudi odlazi u inostranstvo, pa niti imamo kome prodavati, niti ima ko više raditi na tome, kazao je Kobašlić za Oslobođenje.
Ogromne parcele zasađene su malinom, ali u posljednje dvije godine ljudi kose malinjake, uništavaju ih jer nemaju gdje prodati tu malinu. Ponuđena cijena bila je 0,60 KM po kilogramu, što se proizvođačima nikako nije isplatilo.
– Ja imam 4 dunuma pod zasadom i pustio sam sve da propadne. Tako isto šljiva, imam hiljadu stabala šljive, ali nemam je kome brati i prodati. Sve to sada propada, nešto se stavi u kace za rakiju, ali i to se slabo pije. Što se tiče jabuke, ukoliko neko uspije dobiti 0,50 KM za prvu klasu, treba biti sretan. To se nudi po 0,30 KM, a mi ne možemo naći berača koji će za tu cijenu raditi. Veliki prerađivački centri, pak, nude nam i po 0,20 KM po kilogramu, a ja da bih proizveo tu jabuku, po toj cijeni da je prodam ne bih mogao ni đubrivo platiti, kazao je Kobašlić.
Odlazak ljudi
Ne mogu svoje proizvode plasirati ni na domaćem tržištu, a ne mogu ni izvesti jer, kako kaže Kobašlić, nisu uvezani u taj lanac.
– Imao sam čovjeka u Udruženju koji je posadio 7.000 stabala jabuke, a sad je pustio junice da mu pojedu sav voćnjak. Znači, njemu se više isplati da to pojedu junice, kako bi dobio nešto na mesu ako ništa drugo, istakao je Kobašlić, te ukazujući na problem odlaska ljudi, dodao kako smatra da će u BiH za dvije godine biti lakše pronaći pilota nego čobana.
