Profesor Enver Kazaz reagovao je na niz tekstova u Stavu koji su negativni usmjereni nad dijelom kulturne baštine BiH i literarnim stvaralaštvom iz prošlih vremena, gdje su poznati pisci meta revidiranja historije. Iz podužeg teksta pročitajte njegovu dijagnozu:
-Čitavi slojevi emancipatorskih bošnjačkih naracija nestali su, naprosto su zbrisani njihovom savremenom turkofilijom u kojoj slijede Izetbegovićev erdoganluk. Upravo erdoganluk i bakirovština kao novi tip bošnjačke mrzilačke nacionalističke naracije onemogućavaju da se uvide procesi formiranja moderne bošnjačke nacionalne svijesti koja je nastala na osmanofobiji, kakvu npr. ispoljava Mulabdić u Zelenom busenju ili Novim vremenima, opredjeljujući se za vrijednosti evropskog racionalizma i prosvjetiteljstva. Erdoganluk je u Stavu vratio bošnjačke identitarne narative u predmoderno doba i izbrisao iz kolektivne memorije ono što se može nazvati osmanskom traumom u bošnjačkom kolektivnom pamćenju iz 19. stoljeća- piše profesor Kazaz.
U bošnjačkim identitarnim naracijama posebno bi mjesto zauzimala još jedna trauma – konzervativizam begovske klase, koja se zbog svojih privilegija bunila protiv moderniziranja Osmanske imperije, a onda u ključnim povijesnim dionicama vršila najgore povijesne odabire. Konzervativizam je onemogućio toj klasi u 19. vijeku da prepozna vrijednosti evropskog racionalizma i prosvjetiteljstva, baš kao što ju je pred Drugi svjetski rat u velikoj većini naprosto isključio iz onog, tada najvrednijeg na društvenoj sceni – ideoloških antifašističkih naracija. A današnja neobegovska fantazma u bošnjačkom identitetu proizvodi socijalnu traumu zbog pljačkaške privatizacije društvenog bogatstva i socijalnog raslojavanja društva, praćenog korupcijom, nepotizmom i očiglednim kriminalom političke oligarhije okupljene oko nacionalnog lidera, te njenom nesposobnošću da riješi bilo koju krizu u zemlji. Upravo zato je Stav s njegovim erdoganlukom i bakirovštinom sržno antibošnjački magazin.
On ne emancipira Bošnjake od dijela ideološki rigidnog naslijeđa u njegovoj tradiciji, nego reafirmira to naslijeđe, relativizira njegovu povijesnu odgovornost i u središte bošnjačkog simboličkog imaginarija vraća zloduh fascinacije Pavelićem, kakav su nosili razni busuladžići, čolakovići, nametci itd. On, nadalje, ne demokratizira bošnjački društveni prostor, već ga radikalizira, gradeći u njemu fobije od etnički i ideološki drugih. Te fobije potom u Stavu proizvode militantne interpretacije društvene stvarnosti i povijesti i razvijaju mrzilačka stajališta prema svemu što se ne uklapa u stavovske ideološke normative- piše profesor Kazaz.
Konačno je Izetbegovićev nacionalistički projekt u Stavu otkrio svoj stvarni cilj: razoriti multikulturnu i multietničku supstancu društva do te mjere da niti jednom Srbinu i Hrvatu na um ne padne da se miješa sa Bošnjacima. Alijini nacionalisti demonizirali su djecu iz miješanih brakova, a Bakirovi ono malo preostalih pisaca koji još uvijek nastoje svojim djelom potvrditi bosanskohercegovački interkulturni supstrat. Nacionalistička mržnja koju pri tom ispoljavaju direktno je proporcionalna bakirovštini kao obliku najbanalnijeg mogućeg nacionalizma i erdoganluku kao težnji da se dostigne diktatura kao jedini oblik vlasti.
(Enver Kazaz, Prometej.ba)
