Rekonstrukcija Starog mosta u Mostaru, sagrađenog davne 1566. godine, koji je nakon rušenja tijekom rata 1993. godine potpuno obnovljen 23. jula 2004., bila je zahtjevan ne samo građevinski projekt, nego i projekt obnove u ratu porušenih veza među ljudima između obala rijeke Neretve.
Trajala je punih pet godina, a svečana ceremonija potpisivanja upriličena je u junu 1999. kojoj je prisustvovao i direktor UNESCO-a Federico Mayor koji je tom prigodom naglasio kako je početak obnove Starog mosta velik pothvat za koji je izdvojeno 15,5 miliona američkih dolara.
– Znam da je prošlost teško zaboraviti, ali sjećanje je razlog da se zaboravi. Svi moramo gledati naprijed jer ne možemo pisati prošlost, ali možemo pisati budućnost, i to mogu učiniti svi narodi u BiH – poručio je tada Mayor.
Nakon potpisivanja Sporazuma, već iduće godine, krenulo se u osnivanje Agencije za izgradnju Staroga mosta i obnove kulturne baštine Mostara (PCU). Za direktora Agencije imenovan je Rusmir Ćišić, a za njegovog zamjenika Tihomir Rozić. Ne zadugo, krenulo se i s prvim radovima na pripremi kamena tenelije za luk mosta iz obližnjeg kamenoloma Mukoša. Trebalo je pripremiti 1088 kamenih blokova. Svaki blok imao je svoj broj, pločicu po kojoj se vidi gdje u projektu ima svoju poziciju. Osim toga, svaki je kamen bio izrezan tako da na sebi ima ‘mesa’ po tri centimetra sa svake strane, da bi ga klesari mogli ručno obraditi te ga dovesti u konačnu formu za ugradnju.
Ono po čemu je ovaj projekt bio specifičan jest i to što je Svjetska banka po prvi put u svojoj povijesti, odobrila kredit za kulturnu baštinu, tako da je ovo i za njih bio pilot-projekt.
Sva sredstva nisu utrošena samo na obnovu Staroga mosta, nego su se pored njega obnovljene i razrušene kule s obje strane mosta, Tara i Helebija, te popratni objekti. Uz to, kao dodatni poticaj obnovi suživota u Mostaru, tim sredstvima su obnovljeni i konvikt HKD-a Napredak, Vakufski dvor i Vladičanski dvor.
Most se gradio od istih materijala od kojih je rađen i prije 450 godina, kamen, žbuka koja je bila u to doba, kao i isti izolacijski materijal koji je napravljen od boksita i gline, koji nije dopuštao da voda ulazi u utrobu mosta, tako da je unutra uvijek bio suh. Most je imao i posebne kanalice, kako ga voda nije mogla razarati. Olovo se također koristilo kao i prije, jedino što je upotrijebljen puno kvalitetniji švedski čelik. Posao obnove Starog mosta na međunarodnom natječaju dobila je turska kompanija ER-BU. Nadzor radova radila je hrvatska kompanija OMEGA Engineering” d. o. o. Dubrovnik, na čelu sa Željkom Pekovićem, dok je projekt obnove mosta uradila italijanska firma “General Engineering” iz Firenze. Studiju o kvaliteti radila je njemačka firma “lga civil & Environmental engineering Nuremberg“.
I same pripreme za početak obnove Starog mosta izazivale su veliku pažnju medija ali i politike. Gotovo svakog dana dolazili su novinari iz zemlje, susjedstva i svijeta kako bi pisali o početku obnove luka mosta. Tokom svoje službene posjete BiH prvo je u Mostar došao i generalni direktor UNESCO-a Koichiro Matsuura, a predsjednik Republike Italije Carlo Azeglio Ciampi simboličnim je udarcem dlijetom u kamen službeno označio početak klesarskih radova na obnovi Staroga mosta.
– Građani BiH, vi ste dio Europe i čekamo vas u Europi. Bez vas Europa ne bi postojala – poručio je tom prigodom predsjednik Ciampi.
Polaganjem prvoga kamenog bloka na luk mosta 14. aprila 2003. gradonačelnik i dogradonačelnik Mostara Hamdija Jahić i Ljubo Bešlić na simboličan su način otpočeli gradnju luka Staroga mosta. U iduća četiri mjeseca radilo se i po kiši, vjetru i suncu, da bi 20. avgusta u luk Starog mosta bio ugrađen i posljednjih kamen, čime je najzahtjevnija faza projekta završena.
Ono što je slijedilo bili su radovi na zidanju vijenaca s obje strane luka mosta i potom postavljanje metalne ograde. Za preostali posao oko zidanja vijenaca bile su izvađene 44 tone kamena koji će se ugraditi na kaldrmu mosta, a svaki kamen bio je obrađen skulptorski, pojedinačno, na osnovi foto-dokumentacije i bio je ‘potrošen’, odnosno izlizan u onolikoj mjeri koja je bila prije njegovog rušenja.
S približavanjem završetka radova na njegovoj obnovi, paralelno su tekle i pripreme organizacijskog odbora za svečanost otvorenja koja je zakazana za 23. jula 2004. godine.
Svečanost otvorenja Starog mosta pratili su brojni uzvanici iz zemlje i izaslanstva iz više od 50 zemalja svijeta. Televizijski prijenos priredbe na Starome mostu preuzeli su i neke inozemne tv kuće, a samo u Turskoj to su uradila tri različita kanala.
Voditelj Press centra za svečanost otvaranja Starog mosta Miroslav Landeka, iznio je podatak da je za praćenje svečanosti otvorenja bilo akreditirano oko 600 novinara, fotoreportera i snimatelja iz BiH, susjednih zemlja, Europe i svijeta, što samo po sebi govori koliki je bio interes za taj događaj i sam projekt obnove mosta, kao i kolika je to bila promidžba Mostara. Bio je to zasigurno jedan od najvećih medijskih događaja u BiH.
Što je tada značio ovaj događaj za Mostar možda najbolje govore riječi bivšeg gradonačelnika Mostara Nevena Tomića koji je izjavio je da otvorenje Staroga mosta znači puno za Mostar i u povijesnom i u kulturnom, i u ekonomskom smislu.
Godinu dana kasnije, točnije 15. jula 2005. godine, Stari most uvršten je na UNESCO-ov popis zaštićenih spomenika na sjednici u Durbanu u Južnoj Africi. Uz gradonačelnika Mostara Ljubu Bešlića velike zasluge za to, prije svih, svakako pripadaju tadašnjoj veleposlanici BiH u Parizu i stalnoj predstavnici pri UNESCO-u Mostarki Željani Zovko.
Taj dan ostat će u povijesti Mostara i BiH upisan zlatnim slovima, a bio je to i prvi upis nekog spomenika iz BiH na UNESCO-ov popis, priopćeno je iz Grada Mostara.
