Predrasude o uslugama porodičnog savjetovanja polako se ruše i sve veći broj ljudi kod nas traži pomoć. Prema riječima stručnjaka, muškarci danas jednako često potraže pomoć kao i žene, što ranije nije bio slučaj. Primjetno je i da mladi nemaju strpljenja za rješavanje problema, jer bi sve odmah i sada.
Ljubica Dorontić, socijalni radnik i porodični terapeut u banjalučkom Centru za socijali rad, priča kako je porodično savjetovalište nastalo iz potrebe da ljudi, prije važnih odluka, kao što su razvod ili stupanje u brak, prvo razgovaraju sa stručnjacima.
“Terapijski rad je duži proces, koji zapravo traje i zahtijeva više susreta. Smatra se da je optimalno deset susreta kako bi se promijenilo određeno ponašanje i da bi prihvatili određenu promjenu u praksi, a kod nas je prosjek dolazaka četiri do šest puta. Ima ljudi koji su motivisani da rade na rješavanju konflikta, dok ima onih koji jednostavno ne žele da sarađuju”, priča Dorontićeva.
Ljudi se, kako navodi, mogu sami obratiti u porodično savjetovalište, a mogu doći i putem procesa mirenja prilikom podnošenja zahtjeva za razvod braka, koji traje dva mjeseca, što je, prema njenom mišljenju, nedovoljno da se racionalno donese određena odluka.
“Kada se prilikom pokretanja postupka razvoda procijeni da bi barem jedan od partnera radio na poboljšanju partnerskih ili roditeljskih odnosa, upućuju se u porodično savjetovalište. Najčešći problemi su problemi komunikacije, zatim miješanje porodice, jer mladi par ne zna napraviti granice s porodicama pri odvajanju, posebno kada ekonomski zavise od njih”, objašnjava Dorontićeva.
Kaže da istraživanja pokazuju da razvode najčešće potraže mladi bračni parovi sa tri do pet godina bračnog iskustva, koji uglavnom imaju jedno dijete.
“Mladi često ulaze u brak, a da se nedovoljno poznaju. Čak i kada se poznaju, razlika je između življenja u braku i zabavljanja. Problem je kada se iz faze zaljubljenosti ulazi u brak, tada ne bi trebalo ulaziti u brak jer to nije realna slika i partner se idealizuje. Važno je znati da nijedan brak ne prolazi bez krize. On ima svoje razvojne cikluse i svaki taj ciklus nosi određene poteškoće”, priča Dorontićeva.
Ističe da je komunikacija ključ svega i ističe da se čovjek može posvađati, ali kvalitetno.
“Veoma je važno iznijeti mišljenje i tužna sam kad dođu ljudi koji su dugo u problemu emocionalno se udaljili. Teško je tada naći način kako da se motivišu”, navodi ona.
Priča kako supružnici koji nemaju maloljetnu djecu nisu obavezni proći proces mirenja.
“Oni koji rade na postupku mirenja znaju prepoznati kada je odluka o razvodu bila ishitrena. Kod nekih proces ide brzo jer su motivisani i to žele, a ima i onih koji dolaze više puta barem da profunkcionišu kao roditelji nakon razvoda. U malom procentu se parovi uspiju izmiriti, svega deset odsto, pa čak i manje, upravo zato jer dođu kasno”, kaže terapeut.
Poziva ljude da čim osjete krizu potraže pomoć, jer je problem na startu lako riješiti i ljudi su motivisani i ima emocija u odnosu na slučajeve kada su se problemi nagomilali i gurani pod tepih, prenosili se iz faze u fazu.
Ističe da se primjećuje da mladi nemaju strpljenja za rješavanje problema, i sve bi odmah i sada.
Medvjeđa usluga
Dorontićeva kaže da kada roditelji nakon krizne situacije u braku prihvate kćerku koja ode od muža, oni čine medvjeđu uslugu jer joj je lijepo u roditeljskom domu i ona više ne želi da se vrati mužu, a on se udaljava od djeteta.
“Bili smo skoro u situaciji kada baka kaže da joj je unuče kao treće dijete, ali to nije dobro. To nije njeno dijete jer se samim tim ono udaljava od oca. Drugi problem je što je žena od muža otišla u trećem mjesecu trudnoće, dakle na startu problema, što je pogrešno. Roditelji ne bi trebalo da se miješaju u odnose mladih, osim ako ima nasilja u porodici”, navodi terapeut.
