Irfan je “Microsoft” lako “osvojio”, ali put do titule bosanskog zeta, bio je iznimno težak…
Počeo je ratne 1992. godine. Humana misija dovela ga je u okupirano Sarajevo, kada je i njegovo srce doživjelo “okupaciju“! Okupirali su ga Bosanci i Hercegovci, posebno Vakufljanka Sabina Šutković, sada njegova supruga, sa kojom ima troje djece.
Irfan Mirza je po rođenju Indijac sa američkom adresom. U našoj zemlji, u jeku rata, učestvovao je u dopremanju humanitarne pomoći i ostao dvije godine.
– Kroz taj humanitarni rad sam vidio dosta karakteristika Bosanaca i Hercegovaca koje su me fascinirale. Držali ste se posnosno za vrijeme rata, niste dozvolili teroristima i snajperistima da vam uspore život. Jesu oni ukrali život od dosta ljudi, ali opet ste vi bili snalažljivi i pokušali ste život učiniti normalnim. Sarajevo je opstalo, BiH je opstala. Tada sam video da su Bosanci iskreni, pametni ljudi, puni integriteta. A kod supruge me fasciniralo kako je snažno zastupala BiH – istakao je Mirza.
Suprugu je upoznao u Dalmaciji u izbjegličkom kampu dok je pokušavala oformiti školu, a on se ponudio da djecu obučava engleski jezik. Tako je počela njihova saradnja koja još uvijek traje, jer Sabina također radi u “Microsoftu”. Zajedno su i u projektima u Bosnian American Institute (BAI) gdje je Irfan predsjedavajući grupe za obrazovanje u kojem mlade podučava da budu snažni i efektni zastupnici Bosne i Hercegovine i svojih zajednica. Sabina mu pomaže.
– Rat koji ste vi preživjeli ne bih poželio ni svom dušmanu. Svojim očima sam svjedočio stradanjima i patnji. Bilo je to bolno iskustvo za mene, a u to vrijeme sam bio mlad i arogantan, mislio sam da sam neka sposobna osoba. Jer, znate, baš kada je ovdje počeo rat, u Americi sam imao veliki biznis, koji sam započeo od nule, da bi već prve godine zaradio 12, 2 miliona dolara. Rat me suočio sa realnošću, spoznao sam nemoć, ali nisam želio odustati. Rekao sam sebi, ipak nešto možeš i moraš napraviti. I počeo sam dijeliti hranu, medicinu. Dosta robe je pljačkano u to vrijeme, nije bilo organizacije. Pobrinuo sam se za to. Imao sam više sreće nego pameti, mogu tako reći, jer sam se kretao po cijeloj BiH- priča nam Mirza.
Postao je jedan od najboljih bh. ambasadora, ni po završetku rata nije digao ruke od nas. Danas putem društvenih mreža promoviše naše kulturno-historijske znamenitosti, kao i prirodna bogatstva. Veliki je poznavalac naše historije, što je i potvrdio dvjema knjigama “Historija Bosne i Hercegovine” i “Osnove za razumijevanje genocida u Bosni i Hercegovini”.
U razgovoru za naš portal prisjetio se svojih početaka, ispričao nam je kako je postao inženjer, kako je dospio do “Microsofta”, zašto je počeo izučavati historiju naše zemlje, I još mnogo toga…
Kada ste znali da ćete postati inženjer?
Zapravo, želio sam studirati fiziku. Želio sam da pratim Einsteina i Njutna, jer, u srednjoj školi, naučili su nas te njihove teorije, koje meni nisu bile 100 posto jasne, da bih shvatio univerzalne opservacije, što smo vidjeli na osnovu Njutnovih zakona. Njutnov zakon je objasnio da svaka akcija ima suprotnu reakciju, ali ne može ti objasniti šta bude između protona i elektrona u atomu, ne može ti objasniti te crne rupe na svemiru. Ja sam kao magnet i čelik, čim nađem najteži problem, tu sam dok to ne riješim.
Ali, inžinjerstvo sam odabrao jer je bilo više praktično, da bih odmah mogao zaraditi para, osnovati svoj biznis. I prije nego sam završio fakultet digitalni svijet je došao. Već 1986., 1988. u svijetu, pogotovo u Americi, kompjuteri su bili svugdje razvedeni. I uvidio sam da ima neka šansa da idem suprotno od tehnologija. Posebno je telekomunikacija u to vrijeme napredovala. Ali samo one kompanije koje su imale para mogle su proći na digitalni sistem. Pitao sam se šta će biti sa manjim kompanijama koje nemaju te milione. I onda sam odlučio da naporavim neki digitalni svijet gdje im ne bi trebali milioni da spoje staru i novu tehnologiju. Proizveo sam razne vrste signala od analognog do digitalnog, i možda sam bio prva osoba na svijetu koja je to počela praviti. Imao sam dasku žicu, elektronske dijelove.
To je bio moj fakultetski projekat, koji sam odlučio prodati nekome. Jer, živio sam u najgorem dijelu Hollywooda, a nisam imao para da bi mogao bolji stan uzeti. Tako sam našao jednu ženu i malu kompaniju. Ona je baš bila krenula u penziju, ali, odlučila je da probamo realizovati moju ideju. I uspjelo je! Ljudi iz telekomske uprave su došli da to vide. Pitali su da li mogu još proizvesti tih kutija. Radio sam dan i noć. Ljudi su skontali da ne moraju više trošiti desetine miliona dolara, već samo 400. Tako je to počelo. Bez ideje nema napredovanja. Ali inžinjerstvo je i kako realizovati ideju.
To Vas je i dovelo do jedne od najvećih kompanija na svijetu. Kako je biti dio tima gdje mogu biti samo najbolji?
Firme kao “Microsoft” ili “Google” rasle su na jednom principu, a to je da primaju ljude koji imaju inovativne ideje, ideje koje mogu braniti. Braniti ideju znači da imaš stav, da si siguran u to što predstavljaš, da te drugi ne mogu oboriti. Tako su oni došli do nivoa svijeta. Čitava firma ima to raspoloženje. Moraš znati odbraniti svoju ideju. To je intelektualna konkurencija. Oborio sam milion ideja, a obarali su i moje. Tu fleksibilnost sam uvijek imao i to mi je pomoglo da dođem do “Microsofta”, u kojem sam 18 godina, a supruga 12 ili 13.
Radite li zajedno na projektima, ili svako ima svoj tim?
Jednom smo sarađivali. To je bilo malo neugodno, jer znate, uvijek je tamo borba za neku ideju. Ljudi njene ideje nisu mogli direktno oboriti jer ih ona zna braniti, ali su došli meni i govorili, “tvoja žena je ovako radila, tvoja žena je onako”… Ili bi išli do moje supruge Sabine i govorili joj: “on je to napravio, ja više nemam pristup tom programu”. Tražili su joj da ona mene razmekša. To je bio kratak period. Oprezni smo oboje da ne primamo posao sa istom grupom ili na istu vrstu tehnologije.
Ali ostali ste na istom projektu Bosnian American Institute, pa tu pokretačku i pobjedničku energiju koju oboje imate, pokušavate preusmjeriti na mlađe generacije. Podučavate mlade iz BiH kako da postanu lideri, ostvare svoje ideje, i odbrane ih.
Ideja instituta je počela od djece iz BiH u dijaspori. Oni su htjeli uraditi nešto za BiH. Veliki su patrioti, ali nešto im je falilo. Svi projekti koji su oni do tada uradili, nisu bili strateški dobri. Nisu znali šta je strategija. Sabina je to primjetila i zamolila me da razgovaram sa njima. I pristao sam. Sa njima sam komunicirao na način na koji sam navikao na poslu, napad na intelektualnoj bazi, i funkcioniše. Institut je fokusiran i na promociju historije i kulturne baštine BiH, ali, govori i ratnim stradanjima, posebno o genocidu, kako se on više nikada ne bi ponovio.
Cijeli institut ima četiri stuba, baziran je na četiri vrste projekata. Prvo je obrazovanje što se tiče genocida. Da ne zaboravim, da pamtim, da naučim kako se to desilo, šta se desilo i kako ćemo mi osigurati da se to ne ponovi. Drugo je da BiH ima svoje historiju, kulturu, tradiciju, a dosta ljudi ne znaju o tome. Treće je želja da očuvamo bh. kulturu i tradiciju, I na kraju, ali, ništa manje bitno, usmjereni smo prema omladini. Sve što radimo je da ojačamo našu dijasporu i omladinu u dijaspori, ne samo da budu vezani za BiH, već da budu i aktivisti za BiH. Bosanski ideali su isti kao američki ideali. Vaša dijaspora bi mogla biti najbolji ambasador za BiH. Oni će napraviti most među Amerikancima i Bosancima. Zbog toga smo se uključili da im pomognemo. Svake godine držim workshop, isti onaj kakav držim u svojoj firmi.
Je li Vas tolika ljubav prema BiH inspirisala da izučavate i njenu historiju, nakon čega su nastale i dvije knjige?
Ne mogu to ni sam sebi objasniti. Toliko me je fascinirala vaša zemlja, da ni za 24 godine sebi nisam to uspio objasniti. To je nešto kao fenomen. U svojoj knjizi sam napisao, da bi ljudi razumjeli kako je počeo genocid, rat i sve, trebaju znati historiju, karakteristike ovog naroda. Odakle ste došli ko ste vi. Kako ste se formirali, ne samo kao države, nego i kao nacije. Onda sam počeo i zbog familije da izučavam historiju, jer djeca su me pitala “ko smo mi, da li smo mi Bosanci, Indijci, Amerikanci”. Pogotovo moj najmlađi sin Haris, on je toliko zainteresovan za sve stvari i ne može završiti samo sa jednim ili dva pitanja.
Da bih mu dao odgovore, počeo sam čitati knjige o BiH, istraživao sam o vama kroz razne časopise i disertacije. A onda sam otkrio koliko je vasa historija bila manipulirana. Počeo sam otpetljavati ono što sam čitao. Čim sam otkrivao jedno zlo, pojavilo bi se drugo i treće. Zamalo nisam poludio od toga. Vama su pakovane laži na laži. Onda sam raširio svoje istraživanje i tada sam saznao da je vaša historija bila manipulirana zbog nekoliko razloga. Ljudi su htjeli vladati ovdje i oni su vama prodali jednu lažnu priču, historiju i narativ, da biste bili mirni prema njihovom vladstvu. I nije to počelo sada, to je počelo prije par stotina godina. Možda u vrijeme Rimljana. Rimljani su ovo područje zvali Ilirika, što znači da ste svi vi Iliri, a genetika dokazuje drugačije. Više su Dalmatinci Iliri nego Bosanci, a opet Bosna je postojala kao Ilirija. A onda sam otkrio da su Iliri i Rimljani ratovali 200 godina. Pa da bi Rimljani objasnili zašto su drugi ljudi bili ubijani, oni su sve vas nazvali Ilirima. Da ne bi morali odgovarati što su ubili ljude koji nisu Iliri, koji nisu ratovali protiv njih. I tako su oni počeli manipulirati historiju.
Raširio sam svoje znanje. I onda sam vidio još nekoliko karakteristika. Prvo, oni su manipulirali vašu historiju, drugo, oni su manipulirali vaše porijeklo. Govorili su oni da ste svi vi Slaveni. I to mi je bilo neugodno skopčati. Jer genetika i nauka kaže da ste vi starosjedioci Evrope, a Staroslaveni su počeli dolaziti u petom, a masovno u sedmom vijeku. Ako ste starosjedioci Evrope kako ste vi onda došli u petom ili sedmom vijeku? Te stvari sam istraživao. Bosna je u svojoj historiji uvijek bila u sredini neke tuđe historije. I onda sam mislio ovako. Kada ti staneš na svijet i gledaš tamo u horizont, odavde do kraja svijeta izgleda da je ravno. Ali kad se digneš na nivo 10.000 metara ili 20.000 metara, onda ti vidiš da je svijet kugla, da nije ravan. I tako sam mislio. Šta ako promijenim perspektivu od ove historije. Neka bude historija kakva je, neću ja to mijenjati, samo da mijenjam perspektivu, da ja gledam u Bizantiju, ne od Konstantinopolja nego iz BiH. Gledao sam historiju svijeta iz perspektive Bosne. Da gledam Stjepana Tomaševića kad budem usred Ključa, a ne u Rimu. Onda skroz drugačiji narativ dolazi i govori da je BiH vrlo važna država i u svojoj historiji, I naravno u historiji Evrpe. I dosta toga je počelo odavde, ili su te ideje prošle kroz Bosnu. Bosna je bila među prvim evropskim državama koja je branila multikulturalnost. Do Kulina bana u Evropi nije postojala ta ideja. Moramo priznati, Bosna kao da je bila prva na nekoliko načina.
A danas svjedočimo izjavama iz manjeg entiteta da BiH čak nije ni država.
U paleolitsko vrijeme bili su najstariji ljudi iz Evrope, oni su došli iz BiH. Vi imate dosta tih dokaza. Pećina Crvena, Blagaj, Stolac… Dosta ima mjesta u BiH koja dokazuju da su ovdje bili ljudi i da su živjeli u taj period. U neolitskom periodu oni su počeli sarađivati jedni sa drugima. U Visokom postoji mjesto koje to dokazuje. Saradnja je počela prije 8 miliona godina. Tada je Rim bio selo. A Bosna je već tada počela trgovati, a to definira državu. I sada kada gledate na domaću politiku ovdje, sve su to posljedice propasti bivše Jugoslavije. Kada je propala Jugoslavija, ljudi više nisu znali kako da definišu državu. Ljudi koji su bili na vlasti u bivšoj Jugoslaviji dobro su manipulirali vama kako bi ugasili želju da BiH bude samostalna država. Naprimjer u Americi imamo 50 država i nikada ne bi razmislili da jedna od njih bude samostalna. Tako je bilo i u bivšoj Jugoslaviji…
Međutim, kada je to propalo, pojavili su se ljudi koji negiraju BiH, Hrvatsku i Crnu Goru. To je tako. U historijskom periodu to će proći, nemojte se vi sekirati. Najvažnije je da vi imate državu, svijet je priznaje, i morate je čuvati. Niste je dobili džabe, i neće vam ostati, morate je očuvati, braniti, raditi za ovu državu. Vi ste ovdje imali fin konstituitivni narod i svako od njih mora da prizna Bosnu. Vama je dužnost da znanje iz Bosne prenesete van Bosne. Bosanci se moraju početi ponašati kao oni ljudi sa stećaka, moraju pričati o svojoj historiji, porijeklu. Vi ste ušutjeli, a možda je to posljedica od tog bivšeg komunističkog Sistema- bolje da šutim, nego da govorim. Bosanci sada trebaju da budu provokativni, trebate objasniti Evropi ko ste vi. Imate pravo. I trebate da imate svoj stav iza kojeg stojite. A kako izgleda EU bez evropskih starosjedoca? Je li to pravda? Vi morate ganjati svoju pravdu, niko vam to neće dati. Mi zato pripremamo te lidere koji će govoriti o BiH.
Vi dakle pripremate intelektualnu vojsku za BiH?
Nije samo za Bosnu. To je solidarnost svijeta. Moramo biti kao jedan glas insana. Bosna je završila jedan period svoje historije, na pravu stranu, to mogu reći. Vi ste bili žrtve dosta puta i žalosno je da je to tako bilo, ali sad šta mi saznamo je vrlo važno predavanje za cijeli svijet. Molio bih sve Bosance da prenesu svoje znanje, jer treba to svijetu, ne samo zbog BiH već zbog zdravlja Zemlje. To moraju znati da ne bi dozvolili drugi put. To su vrlo važna znanja.
Hoće li BiH doživjeti bolja vremena, ili će se koplja ovdje i dalje lomiti?
Bosna bi trebala opet napredovati. Prosjek plate je nizak za vaš standard. Bosna ima dosta posla da uradi na toj bazi, na političkoj također, da dobije stabilnost i na socijalnoj bazi. Na svaki nivo Bosna mora nositi teret na svoja leđa. Trebate vi državni kapacitet da biste to uradili. To ne može preko noći. Tu dijaspora može doprinijeti. Te mostove sada treba graditi. Bosna će ojačati od toga. Učim historiju da bih mogao znati kako će budućnost izgledati. To je vrlo važno. Možda će Bosna opet mijenjati zastave. Ne brinem previse, jer Bosna je trenutno vrlo važna država za svijet i Evropu, i ne dajte da drugi ljudi unižavaju taj koncept. Trebate biti posnosni na historiju i na svoje pretke, šta su oni radili, na njihove karakteristike.
Zanimljiva je i historija Vaše porodice. Vi ste princ, a Vaša porodica je također pomagala onima kojima je trebalo, a Vi ste to nastavili…
Da, dede su mi bili kraljevi. To su vrlo poznate dinastije u Indiji. Moj otac je bio princ, majka princeza, oni su koristili svoje bogadstvo da pomažu ljudima. Gradovi su napravljeni na njihovoj zemljil, ne samo sela. Nadam se da će i moja djeca nastaviti pomagati, jer ako ne pmažemo jedni drugima onda ćemo ratovati. Bog nam je dao odgovornost jednih prema drugima i prema njemu. Moramo biti zahvalni na onome što imamo.
Šta biste poručili Bosancima i Hercegovcima?
Ponovio bih ono što sam već rekao. Vi ste na pravoj strani historije, Evropa nije. Oni su krenuli na pogrešan put. Znači da je odgovornost BiH da bude lider u Evropi i da vrati njene ostale države, bez obzira koliko oni bili moćni. Vi njima trebate da budete lider, da ih vratite na pravi put. To je velika odgovornost za jednu malu državu. Vi ste jedan multireligiozan koncept, imate bolji karakter nego mnoge druge evropske države. Bosna ima mnoge ljepote, od jednog kraja do drugog. Najgori kamen u Hercegovini je mnogo ljepši od miliona ostalih kamena u svijetu. Vaše rijeke su tako lijepe. Proizvodite hranu za sebe. Bosna je bogata država, samo to ne znate koristiti. Naučit ćete vi to. Imate bogatu historiju i porijeklo. Nemojte gledati da je Bosna neki neuspjeli eksperiment. Nije, Bosna je uspjela, opstala kao eksperiment, kao država, kao narod, kao konstituitivni narod. Ne dajte da to iko ukrade od vas.
Izvor: Faktor
