“Bosna i Hercegovina je moja domovina, ja je volim i nemam druge”, kaže u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) novoizabrani član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda Željko Komšić.
Učiniće, kako kaže, sve kako bi imao dobru saradnju sa svima u regiji, ali se mora poštovati i BiH, njene granice i građani.
Komentarišući protestnu šetnju zbog njegovog izbora u bh. Predsjedništvo u Mostaru, Komšić kaže da je to demokratsko pravo, ali i da se mora shvatiti i da je on sada – formalno-pravno – i Draganu Čoviću (predsjedniku Hrvatske demokratske zajednice BiH, HDZ BiH) predsjednik.
RSE: Gospodine Komšiću, treći put ste izabrani za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Čini se da reakcije, odnosno kako ste u jednom intervjuu rekli – medijska histerija, oko Vašeg izbora nikada nije bila gora, nego što je to danas. Kako ćete se nositi sa tim naredne četiri godine?
Komšić: Ja nemam problema s tim da se nosim, ni ličnih, ni političkih. Dakle, ne držim da je to nešto zabrinjavajuće. Ljudi imaju pravo da se ne slažu, imaju pravo da na zakonom propisan način to nezadovoljstvo artikulišu i iskazuju. Po meni to je nešto sasvim normalno i demokratski. Ne možete se svakom u životu ni sviđati, ne samo u političkom životu, nego ni u privatnom.
RSE: Zabrinjava li Vas što su na skupu u Mostaru koji je organizovan protiv Vašeg izbora u bh. Predsjedništvo, mladi ljudi rekli kako Vi niste njihov predsjednik? Odbili su i prvu incijativu koju ste kao novoizabrani član Predsjedništva imali, a to je da Ured koji je u Mostaru otvorio još uvijek aktuelni član Predsjedništva Dragan Čović, ponudite na zajedničko korištenje studentima sa oba univerziteta u Mostaru?
Komšić: Meni je žao što su oni odbili tu inicijativu. Napokon je taj prostor mogao služiti nečemu korisnom. Ali kada neće, pa nećemo ih siliti. To da oni tvrde da ja nisam njihov predsjednik, i to je u redu, demokratski je to govoriti. Nije u tome ništa problem, mada oni moraju shvatiti da sam ja formalno-pravno sada i Draganu Čoviću predsjednik.
RSE: Zabrinjava li to što je riječ o mladim ljudima?
Komšić: Ma ne zabrinjava me, kažem mladi, stari, svejedno, šta god ljudi misle imaju pravo da to iskažu na zakonom propisan način. Koliko ja znam to su iskazali upravo na zakonom propisan način. To je njihovo pravo. To je toliko uobičajeno u svim demokratskim zemljama, ne znam zašto bi kod nas bilo čudno.
RSE: Pitam Vas zbog budućnosti ove zemlje i zbog toga insistiram na tome da su to organizovali mladi ljudi?
Komšić: Pa dobro, mladi ljudi imaju, znate kako to hoda, mi koji smo stariji imamo to životno iskustvo. Nekada misliš jedno kad si mlad, drugo misliš kad dođeš u neke srednje godine, a treće misliš kad si star. Zavisi od životnog iskustva, informacija koje dobijaš i primaš i kako ih procesuiraš. Ne zamjeram ja to njima ništa.
RSE: Šta Vama o Bosni i Hercegovini govori činjenica da Vam, kako ste više puta ponovili, broje krvna zrnca – jeste li dobar, dovoljno dobar ili loš Hrvat?
Komšić: Pa dobro, to je, nažalost, kod nas uobičajena praksa koja miriše na neki najcrnji šovinizam. Ali, OK, preživjećemo i to, proći će i to. I to je jedna faza u razvoju bh. društva i bh. države. Dakle, ja mogu s tim da se nosim, mene to ne iritira, meni to ne smeta, sve dok su stvari u granicama političke borbe i demokratskih pricipa i izražavanja stava na demokratski način, za mene je to sve OK.
RSE: U više gradova sa hrvatskom većinom proglašeni ste personom non grata. Hoćete li otići u ta mjesta? Da li biste voljeli razgovarati sa ljudima tamo?
Komšić: Nema potrebe da se ja njima nudim. Sada, zamislite kako bi to smiješno bilo da šef države dođe na recepciju nekog općinskog načelnika i čeka hoće li ga on primiti. Toliko ja neću srozati svoje dostojanstvo ne više političko, nego ljudsko.
RSE: Neke od Vaših kolega već su najavile prve poteze kada preuzmu madat za državno Predsjedništvo. Gospodin Milorad Dodik (predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata, SNSD) je rekao da će vjerovatno prvo u Beograd. Hoćete li Vi prvo otići u Zagreb i kako komentarišete ovo retoričko crtanje nekih linija i prije nego što ste ušli u zgradu Predsjedništva u BiH?
Komšić: Ne znam na koje linije mislite. Morate mi to malo objasniti.
RSE: Na ove Beograd ili Zagreb?
Komšić: Ma dobro, to je već standardni politički folklor kod nas. Ja mislim da i Beograd i Zagreb definitivno imaju važnijeg posla unutar svojih država. Naravno, oni uvijek nastoje da na neki način intervenišu i u bh. politički život. Što prije odustanu od takvih namjera i takvih pokušaja svima će nam biti lakše.
Gdje će ići Dodik, ko će gdje ići, ja nemam s tim ni problema, niti imam veze sa tim. Znam samo da je posao Predsjedništva BiH precizno definisan Ustavom i određeno nam je šta da radimo i način na koji to radimo. A hoće li Dodik ići u Beograd, Zagreb, Prištinu, Tiranu, ne znam. To je njegova stvar.
RSE: Kako ćete riješiti odnose prije svega sa Hrvatskom, tačnije ljudima koji su u toj državi na vlasti, ukoliko imamo na umu da je Vaša izjava za Hrvatsku radio-televiziju (HRT) da Bosna i Hercegovina ima pravo da tuži tu državu zbog Pelješkog mosta izazvala buru reakcija?
Komšić: To je pravo Bosne i Hercegovine i to se, naravno, možda ne svidi zvaničnom Zagrebu. Ali to je naše pravo po svim standardima međunarodnog javnog poretka. Ne vidim šta je sporno, ja nisam rekao da će doći do toga, ali kažem da to možemo, imamo pravo na to. Dakle, ja bih volio da se zvanični Zagreb ipak okrene razgovoru sa Sarajevom, da ne moramo ići tako daleko.
RSE: U prethodnim mandatima ste se oštro suprotstavljali i nekim političkim strukturama iz Srbije. Moje pitanje je kako ćete sarađivati sa aktuelnim predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, budući da BiH sa tom državom ima otvoreno pitanje državne granice?
Komšić: Ima i sa Hrvatskom. Ja ću učiniti sve da dobro sarađujem sa svima. Ne želim bilo kakvu vrstu niti konflikta, niti zategnutih odnosa, ali neke stvari se moraju poštovati. Mora se poštovati ova zemlja, moraju se poštovati njene granice, mora se poštovati naše dostojanstvo kakvi god da smo.
Mi poštujemo i Hrvatsku i Srbiju i očekujemo isto od njih. Ako bude takvog stava, ako to bude takav nastup i takav odgovor iz Zagreba i Beograda sarađivaćemo odlično, vjerujte.
RSE: Govorimo o regionalnoj politici, kakav će biti Vaš stav o još jednom otvorenom pitanju – priznanju Kosova?
Komšić: Ja sam to već rekao i vidim da je izazvalo određenu gužvu u Beogradu, ali to je moj stav i imam pravo na njega sviđalo se on nekom ili ne. Napokon, i meni se ne sviđa sve što čujem, ali živim s tim.
Bosna i Hercegovina, s obzirom na konstituciju Predsjedništva BiH, neće sigurno priznati Kosovo, ali BiH ima obavezu da barem nešto u međuvremenu uradi kako bi olakšala komunikaciju naših državljana i građana i građanki Kosova. Kad je već to Srbija uradila, nema nikakvog razloga da mi to ne uradimo. Ali očigledno ovdje u BiH ima mnogo ljudi pogotovo u politici koji bi da budu veći katolici od samog pape.
RSE: Činjenica je da su se u prethodnom mandatu u državnom Predsjedništvu osjećale duboke podjele. One su se odražavale i na vanjsku politiku BiH, što je jedna od nadležnosti bh. Predsjedništva. Mislite li da možete da utičete na to da se više ne dešava da imamo javne diplomatske skandale članova Predsjedništva?
Komšić: Ja sam spreman da sve učinim da se to ne dešava. Granice finog, ljudskog, diplomatskog ponašanja moraju postojati, one važe kako za mene tako i za druge. Ako se držimo tog pravila, onda stvari mogu ići na jedan pristojan način. Ako neko hoće da bude skandalozan u bilo kojem smislu onda kako ćete ga vi spriječiti u tome? Ne možete ga zaustaviti. Ne očekujem da ćemo ići baš tako daleko da pravimo cirkus od sebe, pogotovo u drugim glavnim gradovima.
Ja sam imao priliku da radim u dva mandata u Predsjedništvu, nisu to bile lagane situacije, nije to bilo sjajno da vam je dogovor zagarantovan, da su postupci zagarantovani, da se možete osloniti, ali uspijevali smo da to izvedemo na dosta pristojan način čak i kada se ne slažemo. Pogotovo nismo pravili nikakve ekcese i scene kada je riječ o nastupima u inostranstvu ili kada smo nas trojica zajedno. Trudili smo se da pazimo šta ćemo reći u inostranstvu čak i kada smo sami da ne bi izazvali negativne reakcije u BiH.
Moje iskustvo je da se u Predsjedništvu BiH može raditi bez obzira na potpuno suprotne političke stavove, potpuno suprotne poglede kakva ova zemlja jeste ili kakva treba da bude, ako je riječ o normalnim ljudima. Ali, ako imate ekscesne likove onda možete svašta očekivati. Ja znam da meni nije u interesu da takav budem, nego mi je naprotiv u interesu da budem pristojan i kolegijalan i nastojaću tako da se ponašam. Ali, ako neko bude išao na ekscesan način, otprilike može očekivati da mu se tako i odgovori.
RSE: Vjerujete li da novoizabrano Predsjedništvo BiH može da, za razliku od prethodnog, postigne konsenzus o važnim pitanjima koja Vas očekuju u četvorogodišnjem mandatu?
Komšić: Ja bih to želio. Ja hoću da budem optimista. Ali kako da Vam ja garantujem, ja Vam mogu garantovati samo za svoje ponašanje.
RSE: Pitala sam Vas da li vjerujete da je to moguće?
Komšić: Pa evo, kažem, želim da vjerujem. Ja mogu garantovati samo za svoje ponašanje, ali način funkcionisanja Predsjedništva i način donošenja odluka u Predsjedništvu je takav da vas gotovo prirodno upućuje na neku vrstu konsenzusa i dogovora. Da li će neko iskakati iz takvog načina rada ko to može garantovati, mogu garantovati samo za sebe.
RSE: Smeta li Vam što vas nazivaju bosanskim patriotom?
Komšić: Ne smeta mi. Ja jesam građanin ove zemlje, ovo je moja domovina, ja je volim, nemam druge. Patriota ili ne, patriotizam se iskazuje na milion načina. Patriotizam se ne mora iskazivati samo u politici, pogotovo ne samo u Predsjedništvu. Možete to iskazivati u svakodnevnom životu, načinom na koji se ophodite sa svojim sugrađanima, sa svojim prijateljima, kako se odnosite prema svemu oko sebe. I to je jedna vrsta patriotizma.
RSE: U jednom od prethodnih mandata ste tadašnjem premijeru Srbije Vojislavu Koštunici poručili “da prste drži dalje od BiH, jer bi mogao dobiti po prstima i po nosu”. Takva Vaša poruka iz državnog Predsjedništva te 2007. godine tumačena je na različite načine, no jedna od njih bila je i da takav manir nije diplomatski. Pitanje je – jeste li deset godina kasnije veći diplomata?
Komšić: Možda sam samo mudriji, ali ponovio bi svakome ko nastupi, ako se već sjećate kako je do toga došlo, jer nije ta izjava meni izletila sama od sebe ničim izazvana. Dakle, rekao ja to ili ne rekao, otprilike isto važi za svakoga onoga ko dira Bosnu i Hercegovinu.