Babina bahata djeca i politički poltroni

Milioni i kamioni su zavrtjeli glavu mladom Anelu, nesposoban je da vidi kako mit o Babi kao čudotvorcu i spasitelju sve više blijedi.

Velika medijska graja podigla se proteklih dana zbog mladog v.d. direktora JKP Komunalije iz Velike Kladuše. Voli momak da mu je lijepo, uživa u komforu i smatra kako zaslužuje da mu bude još ljepše. Voli direktor trošiti budžetska i sredstva građana Velike Kladuše, ali ne voli polagati račune.

– Kome smeta, to je njegova stvar, poručio je vijećnicima u Općinskom vijeću.

Vijećnici, ili bar većina njih, tu su da bi dizali ruke, a ne da se brinu zašto javno preduzeće seli u privatne prostorije i koliko za to plaća kiriju. Što bi se oni sekirali gdje i kako se troše milioni maraka. Nije Anel Šahinović izabran, on je odabran, a zna se kome odabrani trebaju polagati račune.

Bahat i nekulturan momčić je tipičan primjer narastajuće kvazielite u Bosni i Hercegovini koja javna dobra beskrupulozno pretvara u privatne prćije, a za sebe u pravilu tvrdi kako potiče iz ugledne porodice. Bez relevantnog iskustva, a čini se i sa još manje pameti ponio ga je osjećaj superiornosti koji crpi iz vlastitog poimanja moći svojih mentora.

Babo stoji iza Anela, a Babi ne možeš dosađivati kojekakvim pitanjima, njega se sluša. Babo bi sada putem novog Agrokomerca preko JKP Komunalije i općinskog budžeta, samo što bi oni koji ga slijepo slijede umjesto topsa mogli pojesti ono čime se komunalno i treba da bavi.

Milioni i kamioni su zavrtjeli glavu mladom Anelu, nesposoban je da vidi kako mit o Babi kao čudotvorcu i spasitelju sve više blijedi. Babo je njemu obezbijedio dobru plaću i privilegije. S te pozicije i nije važno što na sudbinu Velike Kladuše neumoljivo podsjeća monumentalni kip Muje Hrnjice, čiju gradnju je inicirao Babin Agrokomerc. Epski junak za razliku od pjesama, u stvarnosti čami u ropstvu više od 20 godina čekajući dogovor u Krajini.

Iz perspektive Anela Šahinovića i njemu sličnih Velika Kladuša, ni komunalna preduzeća ne pripadaju svim građanima, uklapa se u koncept politike koja za cilj ima da Bosnom vlada nekoliko porodica. Ne poznaju takve politike, moralno, intelektualno i civilizacijsko dno, spremne su za pakt i sa samim đavolom za ostvarenje ličnih interesa male skupine ljudi koja bi državu i društvo najradije vratila u srednji vijek. Da je drugačije, korist od povratka presuđenog ratnog zločinca i za kriminal optuživanog privrednika Fikreta Abdića u Veliku Kladušu, osim njegove porodice i najbližih saradnika, osjetili bi i ostali građani.

/Piše: Ernad Metaj, oslobodjenje.ba

Related posts