Amor Mašović: Za kukavicu, zločinca Mladića, očekujem doživotnu robiju i želim mu da što duže poživi

Amor Mašović, član kolegija direktora Instituta za nestale Bosne i Hercegovine, u razgovoru za Faktor o predstojećem izricanju presude u Hagu krvniku Ratku Mladiću, naglašava kako očekuje osudu za najteže zločine neviđene još od Drugog svjetskog rata, doživotnu robiju za genocid počinjen na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine.

Podsjetio je na Mladićev kukavičluk, njegovu odgovornost za prekopavanje masovnih grobnica, koja su do agresije na našu zemlju nepoznata ljudskoj civilizaciji. Osvrnuo se i na suđenje Slobodanu Miloševiću naglašivši da on biološki nije dočekao presudu, ali da svjedočenja žrtava zauvijek ostaju historijske činjenice.

Najteži zločini nakon holokausta

– Pa moja očekivanja su kao i očekivanja domaće, regionalne i svjetske javnosti. Dakle, osuda za najteže zločine nakon holokausta, nakon nacističkih zločina u Drugom svjetskom ratu, i doživotna robija za genocid počinjen na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine. Dakle, uključujući i one općine za koje je genocid već presuđen, a to su Srebrenica, Žepa, pa i u presudi, čini mi se, Ljubiši Beari se spominje i genocid u istočnoj Bosni. Dakle, ono što očekujemo, jeste da se sada potvrdi genocid u istočnoj Bosni i naravno u Bosanskoj krajini, uključujući Prijedor i okolne općine na tom području zapadnog dijela naše zemlje. On to sigurno zaslužuje – naglašava Mašović.

Dodaje da je dio pravde zločinca Mladića, a što je domaća javnost zaboravila, stigao još u vrijeme rata.

– To je ona osuda koju je doživio od članova vlastite porodice. Oni su u nemogućnosti da se suoče sa njegovim zločinima, digli ruku na sebe. A ovo je nekakva vrsta, da je nazovemo, ovozemaljske pravde. Ja mu želim da što duže poživi u svakom slučaju. A koliko će trajati njegova doživotna robija, to vjerovatno zavisi od stanja u kojem se nalazi. Ono što je posebno meni, a možda na neki način je ostalo izvan očiju naše javnosti, jeste kukavičluk zločinca Mladića. Zaboravlja se da je u svim važnim bitkama na prostoru Bosne i Hercegovine on bježao sa ratišta i to u posljednji čas. A na kraju, kada je trebalo da se suoči sa djelovanjem “u ime naroda”, kako je on to volio reći, zapravo je pokazao apsolutni kukavičluk – podsjeća Mašović.

Kaže kako je čak Mladić bio taj koji je strpao u Haški tribunal gotovo sve svoje generale iz glavnog štaba svojim kukavičlukom, skrivanjem po nekim zabačenim selima Srbije.

Žrtve su iskopavane bagerima

– Da se on predao i branio svoj stav i “odbranu svog naroda”, kako je to volio da kaže pred Haškim tribunalom, navjerovatnije da ni Beara, Tolimir, Galić i ostali generali ne bi završili pred Haškim tribunalom jer bio on smatrao svoj zadatak okončanim sa osudom zločinaca Karadžića, Mladića, Miloševića, Krajišnika, Plavšić i drugih – govori Mašović.

Ukazao je i na prekopavanje grobnica ubijenih Bošnjaka, što predstavlja zločin nad mrtvima.

– To je zločin koji, koliko je meni poznato, do sada nije poznat ljudskoj civilizaciji. Čak ni nacisti, ni barbari se nisu time bavili, da su se žrtvama nakon što su ih jedanput ubili, pobacali njihova tijela u jame, smetljišta, rudnike, ponovo vraćali na ta mjesta, iskopavali žrtve. To je zapravo i najbolji dokaz o njihovoj krivnji. Žrtve su iskopavane bagerima, buldožerima, komadala su se njihova tijela i prenosila na sekundarne, tercijarne lokacije. To je radio Milošević na Kosovu i u Bosni, odnosno, ovdje Karadžić, Mladić, Plavšić, Krajišnik – naglašava Mašović.

Na kraju se osvrnuo i na suđenje Slobodanu Miloševiću jer odavno postoji žaljenje među žrtvama što nije dočekao izricanje presude.

– Tu postoji određena vrsta zablude. Milošević je dočekao presudu, to je ona takozvana međupresuda, koja dakle nije konačna presuda. U svakom slučaju jeste osuda. Osudom možemo smatrati i sadržinu same optužnice protiv Slobodana Miloševića, dakle u optužnici je navedeno, a činjenica je da on nije biološki izdržao da dočeka da mu se ta presuda i izrekne kroz pisanu presudu. Ipak, ostali su tragovi njegovih zločina i kroz Međunarodni sud u Den Hagu, kroz tu međupresudu i kroz svjedočenja i sve navode. Niko ne može izbrisati svjedočenja žrtava u procesu Miloševiću i to zauvijek ostaju historijske činjenice, istina, koje nisu pravomoćno presuđene, ali jesu obuhvaćene jednim sudskim postupkom. Samo je dakle biološki kraj zločinca Miloševića spriječio da i on bude pravomoćno osuđen za najteže zločine protiv čovječnosti i za druge zločine – rekao je Mašović.

/faktor.ba

Related posts