U svijetu nogometa i sporta uopće, kada se god od sportiste početnika ili slabostojećeg kluba želi izgraditi pojedinac ili ekipa koji će ostvarivati rezultate u onome čime se bave i donositi korist zajednici, gotovo bez izuzetaka angažuju se ljudi, stručnjaci, koji su u svojoj oblasti neupitni autoriteti, poznata imena i dokazani stručnjaci. Ne želi se rizikovati pa za trenera košarkaša odrediti nogometaša i obratno ili, što je još gore, odrediti osobu koja ne poznaje niti kako se zovu dijelovi terena na kojem se ovi sportovi upražnjavaju.
Tako je to u sportu od kojeg, u suštini, i ne očekujemo da bude “jedna od poluga razvoja” , kako to npr. u posljednje vrijeme pojedini vizionari u Bihaću i oko njega ističu kad pričaju priču o opravdanosti izgradnje aerodroma. Građanima, koji se interesiraju za nogomet, teško da ćete u njihov voljeni klub dovesti trenera koji se nije dokazao kao nogometaš iako niti jedan segment njihovog života, osim onog rekreativnog, zbog njegovog neuspjeha neće time biti doveden u pitanje.
Ako bi direktor javnog preduzeća (iliti menadžer, kako se često zovu kad žele naglasiti njegov značaj i opravdati, ako ništa, njegovu visoku plaću) bio na razini trenera a birali ga na način kako je to učinjeno npr. u JP “Aerodrom” Bihać (iako ni neka druga JP u okruženju nisu bolje prošla), kakve rezultate od njega možemo očekivati pogotovo ako se zna da se radi o investiciji od 27 miliona KM u djelatnost koja s djelatnošću održavanja zgrada i iskustvom pravnika s početaka karijere ima manje sličnosti nego što imaju, npr. nogomet i košarka.
One, koji su postupili na opisani način ne peče savjest što su priču o aerodromu započeli sa amaterom, umjesto da su platili nekog ko je vodio bar aero-klub ili bio njegov član, ako boljih nije bilo, niti ih brine hoćemo li zbog svega na kraju biti za nijansu bogatiji ili 30 miliona siromašniji. S obzirom da je takvih promašaja do sada bilo u izobilju oni su več postali imuni na strah od neuspjeha jer, ionako, neki će drugi biti krivi ako od toga ne bude ništa.
Iole svjestan građanin ove zajednice morao bi na neki način iskazati svoju zabrinutost zbog izostanka kritičkog nastupa svekolike javnosti Bihaća, a i šire, o ovoj namjeri vlasti da nas povede u još jednu investicijsku avanturu o kojoj, u trenutku odluke da se u nju krene nije bilo napisano niti jedno slovo iako je trebao biti urađen bar investicijski elaborat kojim se detaljno dokazuje društvena i ekonomska opravdanost ulaganja u ovaj, i za bogatije zajednice, zahtjevan projekat.
Iako bi se, na osnovu dosadašnjih uzaludno utrošenih miliona u projekte za koje se već sada osnovano sumnja da će ikada biti završeni, može prognozirati i sudbina ove priče o aerodromu, u ovom trenutku je taktičnije sačekati da se o tome kaže konačna riječ tim prije što se upravo ovih dana razvila nova teorija o navodnoj zainteresiranosti turskih ulagača koji su već imali priliku pokazati svoju “ozbiljnost” u nekoliko poslovnih poduhvata u Bihaću ali i šire u Unsko-sanskom kantonu.
/usn.ba
