Poljoprivrednici iz Posavine tvrde kako bi ovaj kraj, da je više podsticaja poljoprivrednicima, mogla hraniti cijelu Bosnu i Hercegovinu!
Poljoprivrednici trebaju veću podršku države Poljoprivrednici trebaju veću podršku države
Na toj zemlji je uvijek dobro uspijevala pšenica, kukuruz i druge kulture. A danas, obrađuje se 60 posto zemlje, dok ostatak ne može što od minskih polja, zaraslih polja koja od rata nisu uređivana, ali i odlaska ljudi.
Podsjećanja radi, u našoj zemlji je oko milion hektara obradive zemlje, od koje je najveći procenat neobrađen. Od toga, u Federaciji 400.000 hektara, međutim, mali procenat je zasađen. Prije rata, recimo 80 posto pšenice se proizvodilo u Bosni i Hercegovini, a 20 posto se uvozilo, dok je danas situacija obrnuta.
Pratimo koje se kulture traže na tržištu
– Treba više ulagati u proizvodnju, a Posavina bi mogla hraniti cijelu zemlju da je mnogo više sluha za poljoprivrednike. Sada se ovdje najviše uzgajaju pšenica i kukuruz, a počeli smo i sa uljanom repicom, sojom. Prije rata najviše se uzgajala pšenica. Sada pratimo koje se to kulture traže na evropskom tržištu da bismo mogli ono što uzgojimo prodati otkupljivačima koji uglavnom dolaze iz Brčko distrikta i RS-a. Oni to kasnije plasiraju u Tursku, zemlje Evropske unije – priča nam Vidan Grgić, predsjednik Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača Posavskog kantona.
Dodaje kako je uljana repica veoma tražena.
– Recimo, imamo Bimal u Brčkom koji, što se tiče tih uljarica, sve otkupljuje, soju, uljanu repicu. Nažalost, vrlo slabo se naši proizvoda mogu naći u tržnim centrima u BiH, jer naši poljoprivrednici nisu dobro pripremljeni za takvo što. Malo se pažnje pridaje certificiranju, a pored toga nismo dostigli ni nivo svijesti o reklamiranju. S druge stvare za sve to trebaju novci – govori nam Grgić.
I Nedžad Bićo, predsjednik Udruženja poljoprivrednika FBiH se slaže sa konstatacijom kako poljoprivrednicima treba bolja podrška države.
– Navest ću vam primjer Hrvatske koja godišnje za poljoprivredu izdvaja 500 miliona eura, znači milijardu KM. Sve to ide u podsticaj za proizvodnju. Tako da je njihov proizvod daleko jeftiniji nego naš u samoj proizvodnji. Naš poljoprivrednik nema plavog dizela, vrlo mali su podsticaji jer se malo sredstava izdvaja. To je osnovni razlog zašto ljudi ne rade na zemlji. Sada imamo na teritoriji države skoro milion hektara neobrađene zemlje, a koja se obrađivala prije rata i tada smo proizvodili 80 posto, a uvozili 20 posto. A sada je obrnuta situacija – govori Bićo.
Dodaje kako poljoprivrednici rade sa mehanizacijom starom u prosjeku 40 godina.
– Plaćamo gorivo za traktor, kao da je u najmanju ruku mercedes. Prije rata najviše su se sijali pšenica, kukuruz u Posavini koja je uvijek bila žitnica. Mada, pšenica može uspijevati i na drugim područjima, ali su problem usitnjene parcele. Smijem se zakleti i garantovati da se naša zemlja može hraniti sa domaćih polja, samo treba veći poticaj države – govori Bićo.
Osvrnuvši se na rad Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva kaže kako su prezadovoljni radom ministra Šemsudina Dedića.
Dedića za doživotnog ministra poljoprivrede
– Ja, ali i ljudi oko mene u udruženju, da možemo ikako utjecati, ministra Dedića bismo ostavili doživotno da bude na poziciji ministra poljoprivrede. Nemojte me pogrešno shvatiti, nikome se ne ulizujem, ali je tako. Sredstva koja se izdvoje u 100 postotnom iznosu idu direktno u proizvodnje. Nema gluposti kao prije. Riješio je dug od 2014. prema poljoprivrednicima koji je iznosio blizu 50 miliona KM. Odvajaju se ljudi koji se profesionalno bave poljoprivredom, koji imaju velike farme, od onih kojima je to hobi. Nije normalno da čovjek ima farmu, radi u policiji, žena u općini i daj mu podsticaj u poljoprivredi, a on pekari hljeba ne plaća. To ne može – rekao je Bićo.
Grgić pak kaže kako oni iz Posavine nisu zadovoljni radom resornog ministarstva, jer smatraju da dug od blizu 50 miliona KM nije vratilo ministarstvo, već poljoprivrednici na način da su im konstantno smanjivani poticaji.
