Nermin Nikšić, predsjednik je SDP BiH od 2014 godine, u ne baš sjajnom periodu za partiju. Odavno to nije lijevica po ukusu većine birača, a toliko su dugo u ćošku da će možda tek naredne godine zabilježiti značajniji prolaz na izborima.
Ali samo ako vrate svoju pravu u snagu.
Jer snaga SDP-a nije u odjelima ambicioznih za uhljebljenje kada se dođe na Vlast, niti je snaga u penzionerima i vremešnim Jugonostalgičarima.
Snaga SDP je nekada bila u onoj masi običnih građana koji rade 58 sati sedmično, na minimalcu, koje su i sindikati izvarali, koji maštaju o napuštanju zemlje, ili što bi pjesma rekla “od kojih je i Bog digao ruke”.
Susreli smo se sinoć sa Nikšićem u Bihaću, i nakon par riječi on sam je došao na temu zagarantovanog Federalnog minimalca koji je 410 KM.
Kaže da će SDP povećati minimalnu platu radnicima, ali i da će i poslodavcima stvoriti bolje uslove za stvaranje sredstava za investiranje.
I poslodavci se moraju niz dlaku, svakako, ali većina birača i običnih građana itekako je zainteresovana za podizanje Zakonom garantovanog minimalca.
Ko bude dizao minimalac građani će ga dizati na izborima.
Ne mora to biti SDP, koja bi ih god stranka pretekla u tome, bila bi bolja od SDP.
Senzibilitet za radnike je nešto što se veže samo i isključivo za prijeratnu partiju,
današnji neka sami zasluže podršku radnika.
A šta su oni učinili za radnike u posljednje vrijeme?
