Gitara, buzuki, bendžu, balalajka, bosanski saz, turski saz, šargija, albanska ćeftalija, arapski ud, portugalska mandolina, napolitanska mandolina, mađarski citru, prim, bas-prim, lička samica i ukulele, nakon podosta muke i uz pomoć Husnije Malkoča, uspjeli smo nabrojiti sve instrumente posložene u njegovom stanu nadomak Une u Bihaću.
Ne samo da ih ima i čuva već na svakom od njih svira. I s pravom se može reći – na svakom je pravi virtouz.
Radničke dnevnice
Ljubav prema muzici i gitari počeli su, kako kaže, u vrijeme kada se pojavila sarajevska rok grupa „Bijelo dugme“.
– Bio sam sedmi razred osnovne škole, „Bijelo dugme“ je bljesnulo i ja, kao mlad, „gutao“ sam njihove pjesme, a i Bregovićevu svirku. Počeo sam sanjati samog sebe kako prebirem prstima po gitari. Moj otac bio je zidar i radio je u nekoj obitelji gdje je primijetio ostavljenu gitaru. Tražio je da je kupi. Produžio je nekoliko radničkih dnevnica i gitara je postala moja. Moj se san počeo ostvarivati – prisjeća se Malkoč.
Tako je krenula životna muzička priča ovog 55-godišnjeg zaljubljenika u Unu, pjesmu i gitaru. Muzika je prevagnula između druge ljubavi – medicine.
– Završio sam srednju medicinsku školu, potom višu ekonomsku, a onda i vojnu akademiju. Kad me neko pita šta sam, ne znam odgovoriti – kroz smijeh priča Husnija.
Stigao je ubrzo i do orkestra u kulturno-umjetničkom društvu, pa su uslijedila i gostovanja, a onda je osnovan rok bend. Međutim, ta simfonija s Une, koja je u njemu živjela, nije mu dala mira. U Beogradu, kasnijih godina, slučajno je čuo buzuki.
– Potrošio sam sve vojničke novce da bih ga cijelu noć slušao, pa sam ga onda kupio i učio – navodi Malkoč.
Brzo učio
Učenje je išlo brzo pa su uskoro izašla i dva CD-a, a Husnijini muzički putevi tekli su dalje.
– U Zenici se mojom svirkom oduševio Omer Pobrić, posebno mojim interesiranjem za saz. Povezao me sa Šukrijom Trakom, jednim od najboljih sazlija i tako je saz stigao u moju muzičku biografiju – govori on.
Slijedi mandolina, i tako redom, gotovo da je teško sve pohvatati. Koliko truda, koliko neprospavanih noći, koliko primjedbi što u kasne sate odjekuju akordi u kući… I niz se zaustavio na šesnaest instrumenata na kojima Husnija svira.
I sve je to djelovalo na djecu, ali i ostale članove porodice. Sinovi su krenuli njegovim putem. A Husnija se s posebnim osjećajem prihvatio podučavanja mladih.
40 godina od prvog tona
Naljeto će Husnija obilježiti 40 godina na muzičkoj sceni. Kaže da je kao amater ostvario sve o čemu je sanjao. Svirao je s Italijanima, Francuzima, a najdraže su mu pohvale koje redovno stižu od njegovih Bišćana.
Prenosi znanje na mlade
Malkoč danas svira u KUD „Bedem“ iz Bihaća, vodi tamburaški orkestar. I prenosi znanje na mlađe. Kroz školu gitare koju vodi prošlo je više od 130 djece. Najveći broj njih svira gitaru, saz i balalajku.
– To mi je ono najdraže i neću stati. Svaki novi član, svako dijete kojem prenesem tajne sviranja moj su uspjeh i nagrada – poručuje.
/avaz.ba
