Utakmica protiv Italije, osim činjenice da nam u goste stižu nekadašnji svjetski i evropski prvaci i Bosancima i Hercegovcima jedna od najdražih selekcija, poslije naše, ne donosi gotovo ništa fudbalsko.
Kada kažemo fudbalsko, pod tim mislimo na neki rezultatski značaj, s obzirom na to da smo mi naše šanse za plasman na Euro kroz kvalifikacije već odavno ispucali. Dakle, večeras protiv Italije na Bilinom polju igramo za prestiž i slavu, a kako god da zavši ovaj susret, sigurno je da imamo za čime žaliti u ovom kvalifikacijama.
I za porazom od nikad slabijih Grka u Atini, i za prosutim bodova protiv istih tih Grka u Zenici, dok smo vodili 2:0, i za debaklom protiv Finske i Armenije u gostima.
Imamo žaliti za mnogo toga, jer grupa nije bila ekstremno jaka. Italijani su se gotovo bez znoja plasirali na Euro i to dva-tri kola prije kraja kvalifikacija. Imali su jedno loše poluvrijeme protiv nas kod kuće i možda jedno loše poluvrijeme protiv Armenaca i Finaca, ali sve su uspjeli dobiti i večeras i oni, kao i mi, igraju za prestiž.
Oni, koji su se plasirali na Euro i mi, koji ćemo našu šansu tražiti kroz Ligu nacija u martu.
Da ne bude kako ne postoji baš nikakva šansa za plasman na Euro kroz kvalifikacije, napomenut ćemo da ona ipak postoji i to ukoliko Finska i Lihtenštajn odigraju X, baš kao i Armenija i Grčka, a mi pobijedimo Italiju.
U posljednjem kolu bismo morali pobijediti Lihtenštajn, Grci bi trebali slaviti protiv Finske, a Italijani protiv Armenije i eto nas na Euru. Jednostavno, zar ne?!
Ko zna, možda nas fortuna i pogleda, kada već nemamo neku igru i viziju u ovim kvalifikacijama. Selektor Robert Prosinečki, koji je tvrdio da se u ekipu teško upada, a još teže upada, pozvao je oko 40 igrača u svom mandatu.
Nakon ostavke i povratka, pozvao je i one igrače za koje je tvrdio da mu ne trebaju, a oni su dali malo nove energije timu, ali činjenica je da je sve to bilo nedovoljno, da se ne ponavljamo, u nikad skromnijoj grupi. Finci su glat drugi i to sa samo jednom zvijezdom u timu, ako se uopšte napadač Norwicha može nazvati pravom zvijezdom.
Armenci su rame uz rame sa nama, barem na tabeli, a nekad prije su nam ovakve reprezentacije služile za popravljanje gol-razlike. Vremena se ipak mijenjaju, ali naše navike ostaju iste. Uvijek je neko ili nešto kriv za neodlazak na veliko takmičenje, a ova grupa je bila idealna prilika da se, uz Italijane, prošetamo kroz nju.
Prosinečki, na pitanje, smeta li ga činjenica da je statistički najlošiji selektor BiH ikada, kaže da ga pitamo to u martu, poslije završenog play-offa Lige nacija, jer je valjda jedino bitan plasman na Euro.
Hoćemo, pitat ćemo ga i tada, ali bez obzira hoćemo li biti jedna od selekcija na Evropskom prvenstvu, jasno je da navijačima nismo ponudili mnogo toga.
Odlično poluvrijeme protiv Italije u porazu, sjajno poluvrijeme protiv Grčke u remiju u Zenici i fantastična predstava protiv Finske u Zenici u pobjedi.
Premalo u ovakvoj grupi!
Večeras su Italijani, bitni zbog samopouzdanja, a onda Lihtenštajn, prilika za one sa manjom minutažom i kako god ove dvije utakmice završile, mart je ipak najbitniji.
Vidimo se, dakle, 2020.
