Nedjeljni komentar: Dvostruka sablast Bosne i Hercegovine

Lijepo je slušati mladog i naivnog Bosanca koji je pun optimizma. Treba mijenjati stanje, mijenjajući sebe, nama treba tako malo i ako svi budemo radili kako treba biće nam svima bolje!
Postoji, istina vrlo rijetko, ta strast kod mladih ljudi koje život još nije zgazio, za svojom domovinom, oni pomisle da je Bosna kao i svaka druga normalna država. Moguće da je moguće, ali…
Treba biti realan, pa se pripremiti za rješavanje dvije stvari, ako želimo da naša lijepa BiH bude kvalitetna zemlja.

Prvo, mora se mjenjati sistem, potrebno je izgraditi društvo odgovornosti, časti, pravičnosti. Od kada je Bosne to je uvijek problem, najbolje je to opisao Meša Selimović u Tvrđavi. To je ogromna i teška borba, iskorjeniti korupciju, preodgojiti narod, promijeniti mentalitet. Što je najgore, oni naši pojedinci koji ustanu i dignu glavu oko toga, bivaju zgaženi i popljuvani. Korumpirana vlast ih progna, ali je gore što ih i narod za kojeg se žrtvuju prvi napadnu i iznegiraju.

Tko je taj, šta sad hoće, šta onaj pametuje, itd…

Tako je bilo i sa Mešom Selimovićem, ili Makom Dizdarom i brojnim drugim sličnim našim velikanima. Ako se desi da opet imamo izuzetnog Bosanca, biće otjeran odavde i to je Zakon, maltene, prirode.

Taj problem bi se možda i mogao riješiti, kada bi bilo dovoljno voljnih Bosanaca koji bi se žrtvovali za ideale, koji bi se bacili pod voz nezahvalnog naroda da ih zgazi, koji bi za istinu i pravdu stradavali, šehidili, stvarajući malo po malo taj dugi i teški put kojim su sve nacije ranije već prošle.

Ali postoji i drugi veliki problem (isto vjekovni) BiH, kojeg također treba istovremeno rješavati. To je ova brate mržnja, ratovi i klanja. Srbi, Muslimani i Hrvati, balije, četnici i utaše, trvenja i ratovi koji se i po dva puta okrenu u životnom vijeku.
A taj problem je još veći i teži za riješiti.

Zpravo, najljepša doba u našoj BiH bila su kada prođe dosta vremena od rata, kada se zaboravi. A to da se “zaboravi” bol i mržnja, najveći je dušman Bošnjaka.
Koliko puta smo od naših vlasti i hodža čuli riječi “Da se ne zaboravi i da se ne ponovi”, i tako oni (nehotično iz straha) zapravo ovakvo stanje žele zakovati i za budućnost. To je jedino što nam mogu ponuditi, dok vlada korupcija, nepravda i raseljavanje naroda iz BiH u potrazi za boljim novim životom.

Related posts