General Jovan Divjak prisjetio se za Klix.ba događanja 2. i 3. maja 1992. u Sarajevu, kazavši da su pripadnici Jugoslovenske vojske definitivno imali namjeru da zauzmu Sarajevo izvršavajući napade taktičko-operativnim pripremama. “Tada su, tog 2. maja, zaustavljeni i nikada više nisu pokušavali da silom uđu u grad”, kazao je on.

Divjak se prisjetio da je 2. maja, oko 16: 30 sati, počela artiljerijska priprema koja je trajala do 19:30, a da se u međuvremenu desila diverzija u Glavnoj pošti i da je u gradu prekinuto blizu 40 hiljada PTT veza, posebno na području Starog Grada.

“Njihov napad je, prema onom kako smo to mi cijenili, išao na to da se spoji sa komandom Druge vojne oblasti i specijalnom jedinicom koja je bila zadržana u tadašnjem Domu JNA. Imali su ideju da Sarajevo zauzmu za sedam dana, a BiH za mjesec dana. Neke procjene kažu da su imali u planu napad na Predsjedništvo BiH”, kazao je Divjak.

Dodao je da su protivoklopne grupe spalile dva transportera, koja su prešla most i došla do Skenderije.

“Znam da je jednu grupu vodio Mustafa Hajrulahović Talijan zajedno sa Kerimom Lučarevićem Doktorom. Oni su spalili ta dva transportera. Jedno borbeno-oklopno vozilo (BOV) došlo je do Estrade, čak. Dejstva koje su pripadnici Armije BiH nadljudskim naporima uspjeli da zaustave specijalne jedinice iz Niša, grupu Milana Šuputa koja je bila u tadašnjem Domu JNA na Bistriku”, prisjeća se Divjak za Klix.ba.

Prema njegovim riječima, jedan BOV je išao iza transportera, a kada su vidjeli da su vozila spaljena, jednostavno su se povukli i otišli prema Nedžarićima, pored RTV-a.

“Desio se terorizam, diverzija na pošti. Gađani su i drugi objekti. Ličilo je u jednom momentu, popodneva do 15 sati, da su u gradu. Tada su zaustavljeni, nikada više nisu pokušavali”, kategoričan je general Divjak.

Istakao je da su u isto vrijeme dobili informaciju da je predsjednik Alija Izetbegović zarobljen.

“Razmišljali smo u štabu da napadnemo Lukavicu. Ali, čime? Ni tada, ni kasnije, Armija BiH nije imala teško naoružanje. Alija Izetbegović je više puta u svojim izjavama, pa i u svojoj knjizi, rekao da pokušaji deblokade nisu uspjeli jer nismo imali teško naoružanje”, rekao je Divjak.

Naveo je da su u štabu dobili podatke da je dogovorena razmjena predsjednika Alije Izetbegovića i da je bilo dogovora da tri motorna vozila Jugoslovenske vojske dođu do Druge vojne oblasti.

“Ja sam samoinicijativno izašao na ulicu i kod pozorišne kafane pitao vojnike da li je prošla kolona. Oni su mi rekli da jeste, njih tridesetak. Prebacio sam se na Trg 6. april. Tada su se skupile patriote koje su pokušale da izvrše napad na vojnike koji su utovarivali robu, uglavnom dokumente iz Druge vojne oblasti”, prisjeća se on.

Naš sagovornik je kazao da se u jednom momemntu pojavio i Alija Delimustafić, koji je kazao da je sve uredu, da je Alija Izetbegović unutra i da će biti razmijenjen.

“To je trajalo jedno sat vremena. Bilo je pokušaja da se napadne ta grupa vojnika. Komandovao sam da se ne puca, pozivao i te vojnike Jugoslovenske vojske da nam se priključe. Jedan klinac, od otprilike 12 godina, pozvao me u kuću da posredstvom radioamatera kontaktiram Predsjedništvo, da vidim o čemu je riječ. Nisam uspostavio vezu. Kad sam se vratio na Trg 6. april već je bila formirana kolona”, istakao je Divjak.

Dodao je da je ta kolona bila zadržana u Dobrovoljačkoj.

“Popeo sam se na transporter. Alija Izetbegović je bio ljut, pitao me šta se dešava i ko ih je zadržao. Ja kažem pojma nemam. U to vrijeme se pripucalo prema Drveniji. Komandovao sam da se ne puca. Tad se pojavio i Zoran Čegar. Kolona je puštena. Prema Lukavici je produžilo 15 vozila, 15 je uzeto kao ratni plijen. Alija se vratio u Predsjedništvo. To je taj događaj koji je ostao zapisan u historiji odbrane Sarajeva”, prisjetio se general Divjak.

Naveo je da mu je to svih 26 godina u svježem sjećanju.

Na pitanje kako gleda na to što i 26 godina poslije tog događaja postoje najmanje dvije istine, Divjak odgovara da te istine nemaju jednake argumente.

“Tužilaštvo je 2012. skinulo optužnicu za 19 pripadnika Vlade BiH i Armije BiH, odnosno teret odbrane. Nije utvrdilo odgovornost. Uostalom, taj slučaj je i vraćen iz Haga nama. U Londonu je tužilaštvo oslobodila odgovornosti Ejupa Ganića odvajajući ono što se dešavalo 2. i 3. maja”, istakao je Divjak.

Poručio je da treba podcrtati da je 2. maja bila bitka između dvije vojske, novoformirane Armije BiH i dobro formirane Jugosovenske.

“Tada je, 2. maja, došlo do sukoba. Bilo je oko 30 ubijenih u tim borbama, na Skenderiji uglavnom. S naše strane je oko pet poginulo. Za šest ubijenih 3. maja se desio zločin i činjenica je da se moraju pronaći izvršioci”, zaključio je Jovan Divjak.