Samoubistvo trovanjem generala Slobodana Praljka u sudnici Haškog sada prošle srijede povlači savremena i istorijska pitanja. Kao i jedan od najviših nacističkih funkcionera Herman Gering u Nirnbergu 1946. Praljak je, nakon što je osuđen za ratne zločine, uspio osujetiti izvršenje presude i sebi oduzeo život.

Ovu paralelu povukao je nedavno kolumnist i čitatalački urednik “Guardiana” (a po struci pravnik) Pol Kedvik. U svojoj kolumni za ovaj britanski list, naslovljenoj “Praljak i Gering: Samoubistva dvojice ratnih zločinaca povlače pitanja i kazuju priču”, Kedvik poredi izvještavanje “Guardiana” o Praljkovom samoubistvu s onim o Geringovom prije 71 godinu.

Paralele između Geringovog i Praljkovog slučaja

Kedvik objašnjava zašto je “Guardian” prvo objavio snimak Praljkovog uzimanja otrova koji je na još uvijek neutvrđen način prokrijumčario u sudnicu. Iako se radi o traumatičnom prizoru samopovređivanja, odnosno kako se kasnije ispostavilo, samoubistva, u početku se cijela stvar činila kao svojevrsni performans s ciljem ometanja izricanja presude.

Ali kada je od Hrvatske televizije dobio dojavu da Praljak preminuo u bolnici, “Guardian” je povukao originalni video i zamijenio ga editiranom verzijom, u kojoj se ne vidi čin samoubistva. Kedvik prepričava kako se i sam sudija očigledno mučio da shvati što se upravo dogodilo pred njim, s druge strane staklenog zida. Prenos suđenja je zaustavljen, a potom i izricanje presude.

Kedvik ovo povezuje s drugom paralelom između Geringova i Praljkovog slučaja: refleksni pokušaj kontrolisanja informacija od strane nadležnih institucija. I onda i sada, kad takve institucije – političke, sudske ili vojne – djeluju u ime javnog interesa, ključna je uloga profesionalnih novinara kao objektivnih promatrača, tvrdi novinar “Guardiana”.

Misterija oko nabavljanja otrova

Evo kako je dopisnik “Guardiana” tada izvijestio o samoubistvu njemačkog ratnog zločinca: “Herman Gering je umro sinoć od sopstvene ruke. Dva sata i petnaest minuta prije nego je trebao biti pogubljen, uzeo je otrov pred očima američkog stražara koji je promatrao svaki njegov pokret kroz rešetke na vratima ćelije…Gering je ubacio ampulu cijanida u usta i razbio je zubima… Dok je Gering ležao u zatvorskoj mrtvačnici, 10 drugih nacističkih vođa koji su osuđeni nasmrt zajedno s njim bili su obješeni u prašnjavoj, bombardovanjem oštećenoj gimnastičkoj dvorani zatvora… Geringovo tijelo uneseno je i postavljeno kraj ostalih kad je vješanje izvršeno.”

Novinarima nije dozvoljeno da telegramom pošalju vijesti o izvršenju smrtne kazne prvih nekoliko sati, što je izazvalo negodovanje evropskih novinara za koje je to značilo da su propustili rok za sutrašnje novine.

“Goruće pitanje je, naravno, kako je Gering, uprkos konstantnom promatranju i dnevnim inspekcijama ćelije, došao do otrova”, piše dopisnik “Guardiana”, što opet podsjeća na misteriju oko Praljkovog nabavljanja otrova – takođe cijanida.

Glavni zatvorski oficir odbacio je sve novinarske teorije o krijumčarenju otrova u Geringovu ćeliju: nije mogao biti provučen kroz zaslon u sobi za ispitivanje jer je neprobojno, unutar pravnog dokumenta jer se svaka stranica pregledavala, nije ga mogao prokrijumčariti advokat jer su ga pretraživali svaki put. Gering ga nije mogao skriti ni u odjeću jer mu se odjeća u kojoj je išao na sud uzimala i pretraživala. Zatvorski čuvari bili su ljudi od povjerenja, kao i bibliotekar u zatvorskoj biblioteci.

“Istina možda nikad neće biti poznata”

Uskoro se pojavila i nova teorije, podstaknuta glasinom da je dva dana prije smaknuća u zatvor doletio papirnati zmaj s nerazumljivom bilješkom na sebi. Mnogo godina kasnije, 2005., jedan od američkih zatvorskih čuvara otkrio je za “Los Angeles Times” da vjeruje kako je nehotice pomogao Geringu, kada ga je jedna Njemica nagovorila da Geringu prenese naliv-pero u kojem je bila skrivena ampula. Ampula je sadržavala lijek, rečeno mu je.

“Istina možda nikad neće biti poznata”, zaključio je dopisnik “Guardiana” dan nakon što je Gering umro. Isto se može reći i za Praljkovo samoubistvo. Kako bi barem pokušali odgovoriti na ta pitanja, potrebni su nam novinari koji će u isto vrijeme biti svjedoci, ispitivači i komunikatori u službi istine.

(Index.hr)

Categories: Svijet