Da žene u našoj zemlji imaju sva prava kao i muškarci i da mogu raditi sve poslove, samo ako to žele, pokazuje i Tuzlanka Edina Delić. Jedina je žena vozačica autobusa u Bosni i Hercegovini.
“Već osam punih godina radim ovaj posao. Vidjela sam da žene u svijetu sasvim normalno voze autobus. Pitala sam se zašto i ja ne bih pokušala taj posao da radim. Vidjela sam da toga nema kod nas. Bila je to dobra opcija, nema žena, pa sam pomislila kako bi to moglo biti moja prilika. Jedina sam, mislila sam, i ako se pokažem vjerovatno ću i ostati. Tako je i bilo. Volim to da radim, tako da nije bilo teško uklopiti se. Kada sam završila školu odmah sam položila i državni ispit za vozača. S vremena na vrijeme sam vozila i kamion, tako da sam i na taj način sticala iskustvo”, priča na početku za Source Edina Delić.
Ona je prvenstveno kaže aplicirala na mjesto dispečera, jer ima saobraćajnu školu (Tehničar drumskog saobraćaja), no dobila je posao vozača.
“Pošto su oni vidjeli da ja imam sve položeno, oni su napravili sastanak i pitali me da li bih ja vozila autobus. Probali smo i bili su izenađeni. Uvijek se kod nas vode onom “muški posao”. Da li su mi na kraju povjerenje i počela sam prvog aprila 2009., što je došlo kao prvoaprilska šala. Sada zaista nema nikakvih problema “, priča Edina.
Ljubav prema vozilima prepoznala je još u ranoj dobi, kada je sa ocem popravljala automobil. On joj je kaže i bio podrška da se bavi ovim pozivom.
“Ocu je bilo drago, jer niko od nas nikada nije bio vozač. Majka je bila pomalo skeptična kako ću po gradu, ima svakakvih vozača, svašta se dešava u saobraćaju. No, ja uspješno već dugo radim, tako da stvarno nemam problema. Dosta se razumijem i oko vozila, pa ako treba nešto popraviti i ako je manji kvar, pokušam to i popraviti, ako ne može zovem pomoć”, navodi Delić.
Kaže da ne kasni na vožnju i da je to također jadan do razloga što joj putnici danas itekako vjeruju, bez obzira što su mnogi u početku bili sumnjičavi.
“Jesu u početku kolege pomalo bili skeptični, pa se pitali kako ću kada bude snijeg, klizavo, kiša i tako. No, pokazala sam im da nemam straha i da mogu kao i oni da vozim bez ikakvih problema. Neki ni danas ne mogu da vjeruju da sam tako dugo na ovoj poziciji. Smatrali su da ću se na tom mjestu zadržati mjesec, dva i napustiti. A što se tiče putnika, sjećam se prvog dana vožnje. Prvi april je bio. Ljudi na stanici gledaju u mene i razmišljaju da li ući ili ne. Neki su ulazili pa izlazili. Zatim me pitaju imam li položeno. Sada su me već zavoljeli i često čekaju da baš ja naiđem. Uđe ponekad, doduše, svakakvih putnika u autobus. Dešava se da uđu pijani muškarci, onda oni žele sa mnom da razgovaraju, pa me zovu na kafu i tako. No, nikada nisam imala velikih problema. Uglavnom se šalimo i pričamo”, kaže Edina.
U slobodno vrijeme voli šetati i družiti se sa svojim prijateljima i porodicom. Međutim, kako je u našoj zemlji stanje sve teže, maksimalno se posvetila poslu i to joj je prioritet.
“Ima posla ko hoće da radi. Ja sam žensko, ali kad sam prva smjena ustajem u pola 4 ili ako je zima znam ustati u 3. Znam da omladina voli da hoda, izlazi, ali toga kod mene nema iako sam mlada. To sam sebi ograničila da bih mogla raditi. Ja smjenu odradim dok neki ustanu. Kod nas neki vozači budu mjesec, dva i napuste, kažu ne mogu. Nečega se mora čovjek odreći. Onda neki kažu da ih je stid. Mene uopše nije stid raditi ovaj posao. Teško je danas pronaći posao za koji si školu završio. Na ovom vaktu se ne može birati. Ono što ti se nudi uzmi i radi, a usput traži nešto bolje ako ima. Sjedeći kući nećemo ništa postići”, priča Delić.
Ženama poručuje da budu hrabre i da krenu u ostvarenje svojih snova bez obzira na predrasude društva, jer ukoliko rade svoj posao s ljubavlju, dokazat će i drugima da mogu obavljati apsolutno sve.
/source.ba
