LIBERALNA demokracija je u opasnosti, desni populizam može se zaustaviti izgradnjom šireg, građanskog nacionalnog identiteta, a glasače populističkih stranaka ne smije se jednostavno odbacivati kao rasiste i fašiste, smatra američki politički filozof Francis Fukuyama, najpoznatiji po svojoj objavi „kraja povijesti“.
Fukuyama je politički filozof japanskog podrijetla s adresom u kalifornijskom Palo Altu, gradu poznatom po sveučilištu Stanford na kojem predaje, ali i sjedištima svjetskih tehnoloških divova poput Googlea, Facebooka i Applea. Ovaj tjedan je gostovao u Beču gdje je održao predavanje na temu politike identiteta koju je obradio u svojoj novoj knjizi.
Početkom devedesetih u vrh svjetske intelektualne zajednice lansirao ga je esej „Kraj povijesti?“, objavljen 1989. i popraćen knjigom „Kraj povijesti i posljednji čovjek“.
U tim radovima ovaj teoretičar, koji je počeo kao stručnjak za Sovjetski Savez, tvrdi kako je s dovršetkom onoga što opisuje evolucijom političkih sustava čovječanstvo stiglo do „zajedničkog ideološkog nasljeđa“ u obliku liberalne demokracije koja se nametnula kao ultimativni državni sustav.
Nakon dugog razdoblja ideoloških sukoba time dolazi do kraja povijesti, vremena geopolitičkog smirivanja i uspostavljanja ravnoteže unutar međunarodnih odnosa, temeljene na zajedničkom ekonomskom sustavu. Fukuyama je tu ideju objavio šest mjeseci prije Baršunaste revolucije u Čehoslovačkoj i uoči pada Berlinskog zida. Mnogi danas ukazuju kako se povijest ipak nastavila odvijati, a i sam Fukuyama priznaje da je možda bio preoptimističan.
„Nekad imam depresivnu misao kako kraj povijesti možda nisu zemlje poput Danske ili Njemačke, nego Mađarska – iliberalna demokracija u kojoj postoji određeni stupanj demokratske legitimnosti i djelomično se pridaje pažnja formi demokratskog vladanja, no koja je iznimno korumpirana i nije utemeljena na otvorenom kapitalističkom poretku sa slobodnim natjecanjem, nego na ortačkom kapitalizmu, a takav sustav može neko vrijeme i potrajati“, rekao je na konferenciji za medije u Beču, uoči predavanja pred austrijskim zelenim predsjednikom Alexanderom Van Der Bellenom i europskim intelektualcima u organizaciji Zaklade Erste.
Želja za poštovanjem
Ipak, Fukuyama često podsjeća da je naslov njegovog članka 1989. bio formuliran kao pitanje, kako je u posljednjem poglavlju knjige koja je uslijedila izrazio sumnju da će alternativni politički ustroji nestati, te da je naglasio da liberalne demokracije nisu riješile pitanje „thymosa“, jednog od tri dijela duše o kojoj je pisao Platon u svojoj „Državi“, uz razum i žudnju. Prema tom grčkom filozofu u thymosu se očituju ponos, želja za priznanjem i poštovanjem, a metaforički ga opisuje kao “plemenitog psa koji je hrabar u borbi za obranu svog grada od stranaca”, navodi Fukuyama.
„Ljudi vjeruju da imaju određenu vrijednost, a kad ih drugi tretiraju kao da vrijede manje od toga, osjećaju bijes“, piše američki teoretičar u svojoj knjizi.
„Želja za priznanjem, kao i prateće emocije bijesa, srama i ponosa, dijelovi su ljudske osobnosti koji su ključni za politički život“, dodaje.
Fukuyama tu ideju razrađuje o svojoj novoj knjizi „Identitet: zahtjev za poštovanjem i politika bijesa“, predstavljenoj u četvrtak u Beču, koju je, kako je otkrio, neplanirano počeo pisati nakon pobjede Donalda Trumpa na američkim izborima i odluke Britanaca da izađu iz Europske unije.
U središte promišljanja o današnjim političkim kretanjima Fukuyama stavlja pitanje identiteta. Prema njemu taj društveni faktor na važnosti dobiva šezdesetih godina u SAD-u, pojavom pokreta za prava žena, Afroamerikanaca, homoseksualaca i invalida – skupina koje su kroz zajednički identitet tražile priznanje unutar većeg političkog sustava.
Logiku takve politike identiteta, izvorno lijeve ideje društvenih skupina u borbi za veća prava, danas je preuzela desnica, a iskoristili populisti, rekao je Fukuyama u Beču.
Chavez, Trump, Orban
Fukuyama govori o tri vrste populista.
Hina
