Dva HDZ-a, onaj u Republici Hrvatskoj i onaj u BiH, su “na tragu da traže rješenja koja će biti u interesu i Hrvata kao najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda”. Poručio je to hrvatski premijer Andrej Plenković nakon nedjeljnog sastanka sa prvim čovjekom HDZ-a BiH Draganom Čovićem.
Ostatku bh. javnosti, onima koji nisu 2014. godine štrihirali kvadratić kraj Čovićevog imena, preostaje da čekamo dokle će dva HDZ-a odvesti trag u namjeri da promijene Izborni zakon BiH. Dok se u Zagrebu ne pronađu rješenja “koja će biti u interesu Hrvata”, više od tri miliona registriranih birača sa prošlih općih izbora, koji svoje povjerenje nisu dali Čoviću, se nada da će barem na vrijeme biti obavješteni o izmjenama izbornog zakonodavstva koje nam spremaju zapadne komšije.
Tim će izmjenama, kazali su Plenković i Čović nakon sastaka u Zagrebu, pokušati osigurati i podršku na međunarodnom nivou.
– Arlamirat ćemo veliki broj prijatelja da ne nasjednu na kalkulaciju kako etničko, narodno treba izbrisati iz Ustava BiH, kako bi onda postala građanska. Građanska u konačnici znači unitarna BiH – upozorio je Čović.
Pohvalio je Čović premijera susjedne nam države kako je upravo on, zajedno sa “našim europarlamentarcima”, definirao kroz Evropski parlament projekat federalizma u BiH te je naglasio “apsolutnu podršku tom konceptu”.
Međunarodna zajednica i nije bila najsretnija kada su prošli put u Zagrebu bili “na tragu da traže rješenja koja će biti u interesu Hrvata u BiH”. Pronađeno rješenje, u Haškom tribunalu nazvano “udruženi zločinački poduhvat”, nije bilo baš usklađeno sa evropskim demokratskim standardima. Neke stvari su se u međuvremenu promijenile. Bh. Hrvati su postali nosioci evropskih vrijednosti, ali zvanični Zagreb nikako da se odvikne od miješanja u unutarnje stvari naše zemlje.
Potreba za upravljanjem procesima u BiH je kod komšija nam toliko jaka da, u trenutku u kojem Rusija u svojoj šaci drži hrvatsku ekonomiju, predsjednica Kolida Grabar-Kitarović od Vladimira Putina u Moskvi traži podršku prilagođavanju Izbornog zakona BiH potrebama Čovićevog HDZ-a. Zauzvrat se HDZ neće protiviti vojnoj neutralnosti Republike Srpske (RS), odnosno blokiranju pristupnog puta NATO savezu.
– Srpske stranke bez izuzetka traže rješenje koje će do kraja biti izbalansirano sa Republikom Srbijom. S te strane to treba uvažavati i s te strane mi nemamo šta komentirati – poručio je Čović, ne želeći komentirati kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma usvajanjem Rezolucije o vojnoj neutralnosti, kao i kršenje zakona BiH.
To što Zagreb odlučuje o našem Izbornom zakonu, a Beograd nam diktira da li ćemo i kada ćemo ući u NATO, ne sekira mnogo značajan dio probosanskih snaga. Njih, s druge strane, jako sekira izjava da je rahmetli predsjednik Alija Izetbegović ostavio u amanet turskom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu brigu o BiH.
Ne treba, kažu, niko sa strane voditi brigu o BiH, zemlji u kojoj još uvijek postoji Ured visokog predstavnika i koja nije ni blizu ispunjavanja uvjeta za gašenje tog Ureda. Da ne treba niko sa strane voditi brigu o BiH, kažu isti oni koji svako malo traže reakciju visokog predstavnika.
Obiluju patriotskim lekcijama i dosjetkama stranačka saopćenja i individualni javni istupi zvaničnika tih stranaka. Ono što, sudeći prema izostanku reakcija, ne prepoznaju u izjavama zvaničnog Beograda i Zagreba te njihovih lokalnih marioneta, uspjeli su prepoznati u izjavi o Erdoganovom amanetu, a to je dijeljenje BiH i dovođenje u pitanje suverenosti naše države.
Da su toj tezi kao dokaz priložili barem jedan postupak onog kojem je u amanet ostavljena briga o BiH, a koji dovodi u pitanje suverenitet i teritorijalni integritet naše zemlje, te bi teze bile mnogo smislenije. Da je pronaći barem jednu izjavu kojom Erdogan utječe na Ustav, Izborni zakon ili bilo koje drugo unutarnje pitaje BiH, ako ništa približno sličnu izjavama zvaničnika zemalja koje sa Turskom dijele stol u Vijeću za provedbu mira, ali takvu izjavu internet serveri ne pamte.
Od reagiranja na transparentno narušavanje suvereniteta BiH i opstruiranja euroatlantskog puta naše zemlje je, čini se, mnogo važnije pridavanje neutemeljenih politikantskih kvalifikacija koje se tiču odnosa sa jednom od najvećih svjetskih sila, koja se, za razliku od Hrvatske, Srbije ili SAD-a i Evropske unije, ne miješa u unutarnja pitanja BiH.
Šokiranost Erdoganovim amanetom, a žmirenje na određivanje sudbine BiH u Zagrebu i Beogradu, zapravo je još jedan pokazatelj licemjernosti onih koji deklarativno “računaju na glasove građana iz cijele BiH”, a koji već 20 godine demokratiju treniraju isključivo na relaciji Ivan – Kozija ćuprija.
faktor.ba
