Kada je NATO bombardirao Srbiju 1999. godine, Aleksandar Vučić bio je ministar informiranja, koji je zdušno provodio cenzuru za predsjednika zemlje Slobodana Miloševića koji će kasnije biti osuđen za ratne zločine. Gotovo dva desetljeća kasnije, sam Vučić je predsjednik Srbije.
Tvrdi da je promijenio mnoge svoje bivše nacionalističke stavove i briše optužbe za autoritarnost, pa međunarodna zajednica sad u njemu vidi čovjeka koji bi mogao potpisati sporazum koji bi na kraju donio mir na Kosovou.
Bivša srpska pokrajina odvojila se od Beograda i pod međunarodnim nadzorom i nakon zračnih napada NATO-a na Beograd, proglasila je nezavisnost 2008. godine. Srbija, međutim i dalje smatra da je to dio njezinog teritorija. U intervjuu za The Guardian u Beogradu ove sedmice, Vučić je kazao kako vjeruje da sada postoje šanse da se u dogledno vrijeme – u roku “šest mjeseci ili godinu dana” potpiše sporazum.
“Spremni smo raspravljati o svakom pitanju, spremni smo uzeti u obzir svaki prijedlog koji bi značio kompromisno rješenje”, kazao je, pod uvjetom da se Srbiji ponudi nešto zauzvrat. Kosovo je priznalo više od 100 zemalja, no još uvijek postojinjih pet u Europskoj uniji koje ga ne prepoznaju, uglavnom zato što se boje da bi slučaj Kosova mogao biti presedan za njihove domaće sporove. Zbog toga ga ne priznaju ni Kina, Indija kao ni Rusija.
U Bruxellesu se pak nadaju da bi se mogao postići dogovor između Beograda i Prištine što bi otvorilo put Kosovu prema članstvu u UN-u i tako objema zemljama otvorilo vrata za članstvo u EU.
Vučić igra na tu kartu, ali zauzvrat želi paket pogodnosti za Srbiju. Već je uključen u redoviti dijalog pod nadzorom Evropske unije u Bruxellesu s predsjednikom Kosova Hashimom Thaçijem. Thaçi je prošli tjedan rekao i Guardianu kako očekuje da će ove godine biti postignut sveobuhvatni dogovor.
Vučić je proteklih mjeseci proveo u sastančenju s nizom zapadnih čelnika, pokušavajući ih uvjeriti da bi trebali ponuditi kompromisno rješenje koje donosi konkretnu korist za Srbiju, a ne samo pristanak na potpisivanje sporazuma s Kosovom.
Već i sama činjenica da bi Vučić mogao potpisati sporazum je gotovo nevjerovatna, ako se zna da je još prije 20 godina bio dio Radikalne stranke koja je tražila Veliku Srbiju, podržavala srpske paravojne postrojbe u susjednim zemljama i sjedio zajedno s osuđenim ratnim zločincem Vojislavom Šešeljem.
Međutim, Vučić je čovjek kontradikcije. Dominantan je na političkoj sceni u svojoj zemlji, pretvarajući predsjedničku funkciju iz ceremonijalne uloge u glavnu vlast nakon što je prešao s premijerskog mjesta na mjesto predsjednika. No, za razliku odo ostalih vođa koji dominiraju glasom i govorničkim sposobnostima, Vučić nikad ne viče, ne podiže glas. On više apelira, prikazujući sebe kao neumornog borca i žrtvu koja se nudi za srpsku stvar. “Svakodnevno me stišću”, rekao je.
“Da budem iskren, jedini razlog je Kosovo. Sve drugo je kikiriki. U posljednje četiri godine potrošio sam najmanje 400 dana na Kosovo. Potrebno je za to energije, a ljudi to ne vide, oni to ne razumiju.” Nakon sastanka s Angelom Merkel ovog mjeseca u Berlinu, rekao je kako nije mogao spavati prethodne večeri i nije mogao jesti tokom sastanka jer je bio tako nervozan zbog sudbine Srbije.
Vučićevi kritičari kažu kako je to sve dio pažljivo konstruirane slike nesebičnog borca za Srbiju kojom maskira sirovu potporu za konsolidaciju moći.
“Ovo je vrsta novog stila u svjetskoj politici, stvarajući u javnosti o sebi javnu sliku kao “najbolje osobe u Srbiji”, izjavio je Boban Stojanović s fakulteta političkih nauka Univerziteta u Beogradu. “Ali zapravo imamo raširenu korupciju, malo slobodnih medija i na putu smo prema jednostranačkom sustavu”. EU i druge institucije također su ga već kritizirale zbog odnosa prema medijima, no on je pak na optužbe uzvratio da mediji protiv njega vode partizanski rat i organiziranu kampanju 24/7.
Evropski čelnici spremni su podržati Vučića jer vjeruju da je on jedini sposoban potpisati sporazum s Kosovom zbog svoje političke moći u ovom trenutku i da to ne bi pošlo za rukom niti jednom drugom lideru da je kojim slučajem na njegovom mjestu.
Predsjednik Evropskog vijeća Donald Tusk, koji se u srijedu u Beogradu sastao s Vučićem, izjavio je nakon razgovora kako je on smatrao predsjednika Srbije kao srodnu dušu i da je Vučić “živi dokaz da možete biti istodobno jaki patriot i razumni pragmatičar”.
U vrijeme kada su odnosi Rusije i Zapada na najnižoj tački u posljednjih nekoliko desetljeća, Vučić možda više od bilo kojeg drugog svjetskog čelnika hoda po tankoj niti, s jedne strane inzistirajući na integraciju Srbije u EU, a s druge strane održavajući bliske tradicionalne veze sa svojim saveznikom u Moskvi.
Istovremeno još uvijek pažljivo balansira svoje aktivnosti između prošlosti i sadašnjosti, pa je tako odbio reći hoće li se ograditi od Vojislava Šešelja, svog bivšeg političkog mentora, i osuđenog ratnog zločinca. No, rekao je kako žali zbog svojih ranijih nacionalističkih ispada.
“Poznajete li nekoga u cijelom svijetu da nije grešnik? Do sada nisam upoznao takvog čovjeka. Razlika je u tome što ja priznajem to i bio sam posve iskren prema našem narodu.
” Vučiću je samo 48 godina, a mnogi kažu da bi svojim apetitom za moć i osjećajem povijesne misije mogao planira ostati na dulji rok, promatrajući kako to već desetljećima uspijeva Milu Đukanoviću u susjednoj Crnoj Gori. “Mogu jamčiti da se to neće dogoditi”, rekao je Vučić, kratko se nasmijavši, te najavio da 2022. više neće ići u predsjedničku utrku: “Nemam tu vrstu energije.”
/slobodna-bosna.ba
