Velika Kladuša: Krajiški Robin Hud bit će tuđi ponos

Grandiozni konjanički kip u gipsu epskog junaka Muje Hrnjice, najveći takve vrste u svijetu, već 27 godina je „zatočen“ u staroj tvorničkoj hali preduzeća „Vodovod i kanalizacija“ na periferiji Velike Kladuše. Prepušten je nemilosrdnom zubu vremena i svake je godine u sve gorem stanju dok čeka na planirano postavljanje na Keserovića brdu iznad grada.

 Sačuvan u ratu

Autor ovog djela, akademski kipar Zlatko Dizdarević Buco obraćao se na sve relevantne adrese, od lokalne zajednice do vrha države, s apelom i vapajem da se spomenik zaštiti, odnosno konzervira. Ni od koga nije dobio odgovor.

Iz Općine, koja je i dala nalog za postavljanje, još nije dobio odgovor na svoj upit koji je protokoliran u novembru 2017. godine, jer vlasti, prema svoj prilici, novca imaju za sve osim za kulturu.

Kada je Buco završio spomenik i kada je trebao biti izliven u zagrebačkoj ljevaonici „Ujević“, oko njegovog zdanja Krajišnici su vodili međusobni krvavi rat koji je i zapečatio njegovu sudbinu. Sačuvan je u ratu, ali propada u miru.

Konzervacija kipa Muje Hrnjice na konju na najkvalitetniji način i s najnovijom tehnologijom koštala bi oko 30.000 hiljada eura i mogla bi bezbrižno čekati bolja vremena, a pri tom bi hala u kojoj se nalazi mogla poslužiti u druge svrhe.

 Amanet zajednici

Zbog svega, Dizdarević više ne razmišlja o planiranoj lokaciji, već o nekoj drugoj. „Buco Muju i njegova Đogu na put sprema jer u Kladuši sreće nema“, rekao bi narodni pjesnik! A gdje bi Mujo i njegov đogat mogli završiti, možda i saznamo uskoro, jer su obojica na prodaju.

– Ima ljudi koji imaju novac da ovakvo nešto ostave u amanet svojoj lokalnoj zajednici – vjeruje Dizdarević.

Tako će Robin Hud iz Cazinske krajine, koji je bio neshvaćeni junak i buntovnik, uvijek spreman pomoći narodu s granice od upada uskoka i Habsburgovaca koji su pljačkali žito i stoku, biti ponos nekoga koga ničim nije zadužio.

 Soko u ruci  

Dizdarević dodaje da je posebnu pažnju posvetio opremi Mujinog đogata, kojeg je prekrio plaštom, a nagizdao mu prsa i sapi.

– Pripremajući se za rad na spomeniku, obilazio sam sajmove, teferiče i na njima izučavao likove Krajišnika. Zato Mujo ima grube crte lica, jer je vrijeme u kojem je živio bilo grubo, surovo, ratno. On drži u ruci sokola, jer je soko simbol slobode, a obučen je u tradicionalnu narodnu nošnju onog vremena s jataganom, kuburom i puškom – pojašnjava Dizdarević.

Related posts