U velikokladuškoj mjesnoj zajednici Vrnograč nalazi se gradska deponija “Radića Most”, a u sklopu deponije egzistira, ni manje ni više, nego improvizirani azil za pse, u kojem, prema tvrdnjama mještana, boravi oko 500 pasa.
Našem portalu obratio se čitatelj iz Velike Kladuše Šefik Sadiković, tvrdeći da u njegovoj mjesnoj zajednici Vrnograč građani godinama žive u strahu zbog izrazito lošeg stanja gradske deponije “Radića Most”, ali i zbog ogromnog broja pasa koji žive na deponiji.
Na početku razgovora, Sadiković govori da je najljepše područje općine Velika Kladuša bilo upravo kod Radića Mosta, zbog rijeke Glinice, šumskog područja i mnogobrojnih šumskih potoka.
“Takvo područje bolesni umovi su davne 1972. godine odredili za lokaciju gradske deponije, iako je odluka doduše bila privremena, pa se i dan-danas komunalno preduzeće služi nekakvim privremenim odlukama”, kaže Sadiković, inače zaljubljenik u prirodu, EKO aktivista i predsjednik Planinarskog društva Velika Kladuša.
Kako dalje priča, nedaće za mještane započinju prije nekoliko godina, donošenjem Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, kada je problem, u ovom slučaju, pasa lutalica prebačen na lokalne zajednice.
“U proljeće 2013. godine, ovdašnje komunalno preduzeće odobrava udruženjima za zaštitu životinja da postave 100-tinjak kućica za pse na samoj deponiji, na koju se odlaže otpad svih vrsta. Da zanimljivost bude veća, finansiranje ovih kućica vrše udruženja za zaštitu životinja iz Austrije i Njemačke, vjerovatno i ne znajući za lokaciju ‘azila'”, ističe Sadiković.
Vijest o novom ‘azilu’ brzo se proširila i na susjedne općine, a budući da cesta Velika Kladuša-Bosanska Krupa prolazi 100-tinjak metara pored deponije, broj pasa se veoma brzo povećao.
“Pod okriljem noći na cesti svakog jutra osvanu novi psi ili štenci koji još nisu ni progledali, a koje vozila često pregaze, tako da djeca koja čekaju autobus za odlazak u školu svakodnevno gledaju jezive prizore”, napominje Sadiković.
Najveću štetu trpe poljoprivrednici
On tvrdi da na samoj deponiji danas živi oko 500 pasa, a po okolnim selima još 500, koji svakodnevno čine štetu poljoprivrednicima i brojnim mještanima.
“Psi trgaju folije i crijeva za navodnjavanje, a često se desi da potrgaju ovce, kao na primjer Šabić Fikretu i Ahmetašević Muhamedu, koji su više puta pretrpjeli ovakvu štetu, za koju nisu uspjeli dobiti nadoknadu. Kokoši više niko i ne drži. Također, ti psi su navečer u kontaktu sa našim psima i borave u našim dvorištima. Lično sam gledao svojim očima kako psi sa deponije trgaju druge ‘pridošlice’, pa možete zamisliti takvu vrisku i lavež zbog koje noćima ne spavamo”, prepričava naš sagovornik, dodajući da skoro svako jutro pored ceste nalazi nove kartonske kutije sa štencima.
On kaže da su najbliže kuće od deponije udaljene svega 100 metara te da u okolnim mjestima Grabovac, Gradina, Poljice i Mekanovići, živi oko 1.000 stanovnika.
Zagađene rijeke
Ono što je također zabrinjavajuće, kako otkriva, kroz samu deponiju protiču četiri šumska potoka, koji se ulijevaju u rijeku Glinicu, udaljenu svega stotinjak metara.
“Potoci imaju kapaciteta da snabdijevaju najkvalitetnijom vodom barem jednu četvrtinu stanovništva naše općine, jer su u pitanju šumski izvori. Međutim, ovako prolaze kroz deponiju i nekoliko stotina metara niže ulijevaju se kao jedan potok u rijeku Glinicu. Glinica se dalje ulijeva u rijeku Glinu na granici sa Hrvatskom, dok se Glina ulijeva u rijeku Kupu. Grad Sisak pije rijeku Kupu, a poznato je da Sisak ima najviše oboljelih od karcinoma u Evropi”, kaže za kraj Sadiković, napominjući da bi samo taj podatak trebao biti dovoljan nadležnima da napokon pokrenu pitanje rješavanja deponije “Radića Most” i nekoliko stotina pasa koji žive u improviziranom azilu.
/klix.ba
