Sam, daleko od svih u neuslovnoj kući u jednoj dolini okruženoj šumom u naselju Klupe u velikokladuškoj MZ Podzvizd živi 85-godišnji Mehmed (Meho) Kantarević.
Do Mehe smo morali stazom kroz šumu jer se putem koji vodi do njegove kuće ne može zbog izuzetno lošeg stanja. Meho nema nikoga svoga, i unazad 28 godina živi sam u uslovima koje je teško opisati. Jedino primanje mu je 50 maraka socijalne pomoći, a jede i kuha ono što mu dobri ljudi daju.
Priča nam tokom zime je jeo samo kruh i krompir jer drugo nije imao. Vodu u kući koju su dobri ljudi pokušali imalo osposobiti za život nema. Iako ima struju Meho nema niti radija niti televizora, jer kaže ko će to plaćati. Neimaština mu kako Meho priča ne pada tako teško koliko samoća. Jedino društvo mu prave i sa kojima često, kaže i priča i svađa se, su njegov mačak i kokoši. Iako ovaj napaćeni starac nema baš ništa on ništa ni ne traži, samo da mu se uputi koja lijepa riječ.
Na našem odlasku Meho nam je tužno mahnuo i rekao navratite da se ispričamo, jer samoća je gora od svega. Poziv svima nama je da se odvojimo malo od svih modernih čuda, telefona, tableta, televizora i uputimo se prema Klupama u MZ Podzvizd i posjetimo Mehu. Pravo je vrijeme da iskoristimo nadolazeći mjesec Ramazan, mjesec dobročinstva, milosti i radosti i sa lijepom riječju i prehrambenim paketom donesemo bar nakratko radost u Mehin samački život.
