U trenutku kad se na ovim prostorima, a povodom očite eskalacije migrantske krize u BiH naprasno otvorila diskusija jednakih, ali i različitih nivoa vlasti o tome ko šta treba raditi, ko koga treba informirati o svih aktivnostima, tražiti kakve saglasnosti, najjednostavnijim nam se učinilo zaviriti u Ustav BiH i provjeriti šta taj dokument govori o situaciji u kojoj smo se našli.
A – Ustav BiH je izričit i nedvosmislen.
Naime, u članu III, stav 1., kojim se određuju nadležnosti i odnosi institucija BiH i entiteta, u tački f navode se “politika i reguliranje pitanja imigracije, izbjeglica i azila”.
Nadalje, u istom članu, stav 3., koji se bavi “pravnim poretkom i nadležnostima institucija”, u tački a) navodi se:
– Sve vladine funkcije i ovlaštenja koja nisu ovim Ustavom izričito povjerena institucijama Bosne i Hercegovine pripadaju entitetima.
U tački b) istog člana Ustav BiH je, također, izričit:
– Entiteti i sve njihove administrativne jedinice će se u potpunosti pridržavati ovog Ustava, kojim se stavljaju van snage zakonske odredbe Bosne i Hercegovine i ustavne i zakonske odredbe entiteta koje mu nisu saglasne, kao i odluka institucija Bosne i Hercegovine. Opća načela međunarodnog prava su sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entiteta.
Drugim riječima, u novonastaloj situaciji kantoni, pa ni entiteti se ne pitaju previše. Jedino što kantoni i entiteti mogu jeste pomoći državi BiH u realizaciji odluka njenih institucija i organa. A, ako ne mogu pomoći državi, dovoljno bi učinili da joj makar ne odmažu. Što se upravo čini iz Hercegovačko-neretvanskog kantona.
