Dvadeset i dvije godine nakon rata, proces pomirenja u Bosni i Hercegovini i dalje traje. Da pomaka ima, tvrde u Centru za izgradnju mira iz Sanskog mosta. Oni su prethodnih dana okupili 30-ak mladih svih nacionalnosti, ali i iz svih dijelova svijeta kako bi govorili o međuetničkim predrasudama, te uticali na razbijanje istih.
Peace farm je bašta mogućnosti. Mladi svih vjera i nacija rade na polju, oko životinja, ali najvažniji posao je – na pomirenju. Oni razbijaju predrasude, sa kojima se susreću rano.
“Ovdje sam ispričala ovu situaciju, kada smo govorili o predrasudama i identitetu – djevojčica u vrtiću mi je rekla da se ne može igrati sa mnom jer sam ja vlahinja”, rekla nam je Milena Matić, studentica fizike iz Banjaluke.
No, stvari se u BiH popravljaju. Kažu to i učesnici, ali i organizatori iz Centra za izgradnju mira.
“Ovdje je bilo i pravoslavaca, Bošnjaka i Hrvata. Svi imaju križ ili mjesec i zvijezdu i nikome to nije smetalo”, komentarisala je Ivana Radić iz Jajca.
“Mi učimo da smo sekundarna generacija nakon rata koja nosi na leđima breme starijih generacija”, istakla je Tamara Cvetković, projekt asistent u CIM-u Sanski Most.
Oni su imami, bili su izbjeglice, sa predrasudama ka drugoj strani. Danas su mirovnjaci koji svoju životnu filozofiju pomirenja šire dalje.
Vahidin i Mevludin, osnivači su Centra za izgradnju mira u Sanskom Mostu. Za svoj angažman dobijali su i međunarodne nagrade, no najveća im je satisfakcija kada uspiju pomiriti različitosti.
Ove godine ponosni su na dijalog djevojke iz Kladuše i momka iz Bihaća.
Na pitanje ko ima najveće predsrasude – Srbi, Hrvati, ili Bošnjaci, Vahidin Omanović iz CIM-a Sanski Most je rekao: “Mi ne volimo da se takmičimo u olimpizmu u tome, sve je to u pet deka”.
Pored unutrašnjih predrasuda u samoj Bosni i Hercegovini, postoje i one vanjske o zemlji i regiji.
“Dio moje porodice se brinulo jer su mislili da idem u zemlju koja je u ratu”, naveo je Karolin Sampaju iz Brazila.
Ameli iz Grenobla kaže da se i Francuska suočava sa predsrasudama poput onih o muslimanima i terorizmu.
“Došla sam vidjeti kako ljudi zaista mogu živjei zajedno”, rekla je.
Na pitanje da li mogu je odgovorila: “Vidjela sam da mogu. Civilno društvo i NVO doprinose”.
Upitali smo je a da li doprinose političari, na šta je odgovorila kako ne rade na tom polju, da rade za svoje interese i da im izgradnja mira nije prioritet.
Iako je Karolin iz “zemlje kafe”, dok odlazi kaže nedostajaće joj bh. kafa.
U BiH će se vratiti i Ameli da nauči praviti pitu, i to burek.
/N1
