Iako je Josip Broz održao samo jedan govor u ovom krajiškom gradiću, na jednom mjestu, danas postoje tri spomen-obilježja tog događaja.
Središte Cazina, “raskršće”, u proteklih 100 godina je bilo poprište svih društveno važnih događaja: na “raskršću” je podignut spomenik kralju Petru, na “raskršću” je dočekan Stjepan Radić, a kasnije se upravo na “raskršću” Cazinjanima obratio Josip Broz Tito, koji je tu obznanio svoj identitet.
“Raskršće” se prije posljednjeg rata zvalo Trg mladosti. Nakon rata je naziv promijenjen u Trg branilaca, a kasnijom odlukom Općinskog vijeća dobio je naziv Trg Alije Izetbegovića. Danas ga većina zove “kružni tok”, zbog novog kružnog toka koji je izgrađen prije nekoliko godina.
Upravo je gradnja pomenutog kružnog toka izmijenila dotadašnji izgled središta Cazina. Saobraćajnica je uređena, ali su iz centra uklonjeni spomenici koji su do tada tu bili. Smješteni su u novi park iza zgrade općine, a na njihovim mjestima našla su se nova spomenička rješenja s natpisima koji su preuzeti sa izvornih spomenika.
Tito – prvi put
Jedan od izmještenih spomenika je i danas tema u Cazinu, a to je spomenik u čast Titovog govora u Cazinu. On je 1942. godine posjetio ovaj gradić u Bosanskoj krajini i porodicu Nurije Pozderca, a to je Sadeta Pozderac Buljubašić opisala riječima:
“U Cazinu je 22. decembra 1942. godine održan veliki zbor, na kojem su, između ostalih, govorili drug Tito i moj otac, Nurija Pozderac. Tito je toga dana bio gost naše kuće. Mi smo učestvovali u pripremi ručka, a ko će biti gost znali smo samo otac, majka i ja. Poslije rata sam saznala da smo mi bili jedina kuća koja je do tada ugostila Tita u prisustvu cijele porodice, bez ikakvih posebnih uslova i specijalnog obezbjeđenja.”
Nakon Drugog svjetskog rata, a u spomen poginulim borcima, Sreski odbor Saveza boraca je odabrao mjesto Titovog govora za spomenik. Bio je to visoki kameni spomenik s crvenom petokrakom na vrhu, a na njemu je pisalo: “Palim borcima u N.O.B. Sreski odbor Saveza boraca podiže ovaj spomenik na mjestu gdje je 1942. godine održan veliki miting na kom je govorio najveći sin naših naroda – drug Tito.”
Na značajne datume predstavnici vlasti i društvene organizacije su obilazile spomenik i na njega postavljale vijence cvijeća. Rituale je organizirala vlast, kao i radne i društvene organizacije te građani.
Početkom proteklog rata petokraka je skinuta, u znak protesta prema svemu onome što je asociralo na Jugoslaviju i bivšu Jugoslovensku narodnu armiju. Za vrijeme rata nije bilo organiziranog obilaska spomenika, niti polaganja cvijeća.
Cvijeće se ponovo počelo polagati nakon rata, ali ne u sklopu zvanične politike sjećanja, već kao dio politike Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine. U godinama iza rata raspoloženje naspram svega onoga što je asociralo na Jugoslaviju bilo je negativno, pa je učestvovanje u polaganju cvijeća na spomeniku sve do 2000. godine bio čin građanske hrabrosti.
“U godinama iza posljednjeg rata je bila je građanska hrabrost posjećivati spomenik, jer su ljudi znali sjediti u obližnjem kafiću i psovati nam mater, izazivati nas, dobacivati nam: ‘komunisti’, ‘izdajnici'… iako to nije komunistički spomenik, već je to spomenik Narodnooslobodilačke borbe”, svjedoči Sead Kličić, predsjednik Udruženja građana “Ja, Josip Broz Tito”.
Petokraka, koja je bila skinuta sa spomenika, vraća se 2000. godine i ostaje na spomeniku do 2011. godine, kada, zajedno sa spomeničkim postoljem, biva uklonjena – zbog rekonstrukcije “raskršća” i izgradnje kružnog toka.
Uprkos protivljenju građana i odbijanju izvođača radova, spomenik je uklonjen 11. septembra 2011. godine, i to u 4:00 sata ujutro. Izmješten je na prostor novog parka, podno zidina Starog grada Cazina, iza općinske zgrade.
Od tog dana traju nastojanja građana okupljenih oko udruženja “Ja, Josip Broz Tito” da se spomenik vrati na izvorni lokalitet. Ovo udruženje baštini antifašizam i djela Josipa Broza, a ime je dobilo po Titovom obraćanju i otkrivanju njegovog identiteta.
“Upućivali smo inicijative načelniku općine, skupljali potpise i slali ih Općinskom vijeću. Nisu htjeli poslati to u proceduru za Vijeće, niti imamo ikakav odgovor od njih”, govori Kličić.
“Nedavno je kod načelnika dolazila neka delegacija, koja je pohvalila općinu kao evropsku i kao primjer sredine koja čuva spomenike iz Drugog svjetskog rata. A oni su spomenik NOB-a izmjestili.”
Tito – drugi put
Nakon završetka projekta uređenja središta Cazina, predstavnici udruženja i građani su očekivali povratak autentičnog spomenika. Međutim, bili su iznenađeni i uvrijeđeni postavljanjem novog spomeničkog rješenja, u vidu mramornog spomenika s natpisom kao na izvornom spomeniku. Tako su se u krugu od svega par stotina metara našla dva spomenika s identičnim natpisom, što onog koji prvi put posjećuje Cazin može dovesti u nedoumicu: “Gdje je, zapravo, Tito držao govor?”
Građani koji baštine antifašizam i koji se okupljaju oko pomenutog udruženja ne žele prihvatiti novo spomeničko rješenje i ignoriraju njegovo postojanje.
“Mi polažemo cvijeće tamo gdje je Tito držao govor, pored onog novog spomenika kojeg su napravili. Ne želimo ga položiti na novi spomenik, jer to nije mjesto govora i to nije spomenik Narodnooslobodilačke borbe”, kaže Kličić.
Stari spomenik sa svojim postoljem nalazi se u zabačenom dijelu novog parka i ne posjećuju ga zvanična udruženja ili predstavnici vlasti. Građani još manje.
“Spomenik sam posjećivala, ali u novom parku ne. Nažalost, nije to ono pravo mjesto – Tito se nije obratio iza općinske zgrade, već na ‘raskršću’. To mijenja sav smisao, jer kad smo učili u školi, onda nam je rečeno: ‘Na ovom mjestu se Cazinjanima obratio Tito.’ Dakle, baš tu, nigdje drugo”, razočarana je jedna Cazinjanka.
Isto razmišljanje dijele i u udruženju građama “Ja, Josip Broz Tito”.
“Na stari izmješteni spomenik nećemo ni da idemo. On na onom mjestu nema vrijednost i tek kad bi se vratio na svoje mjesto, onda bi mu se vratila vrijednost.”
Antifašističko naslijeđe Cazina je nešto oko čega je velika većina građana saglasna. Iako značajan broj građana ne posjećuje nijedan spomenik, antifašističkim naslijeđem se ponose. Tu se u prvi red ističe značaj i uloga Nurije Pozderca i njegovo priklanjanje partizanima, umjesto ustašama. Zbog toga je i spomenik mnogo više od otkrivanja Titovog identiteta.
“Spomenik je imao vrlo bitnu simboličnu vrijednost. Za mene je to mjesto gdje nove generacije trebaju stasati u ideji antifašizma kao civilizacijske tekovine. Novi spomenici su izgrađeni u stilu rimskog imperatora Nerona, koji je zapalio Rim, kazavši da će napraviti stariji. Dakle, klasična arhitektonska papazijanija, kojoj nedostaje i vizuelna, i simbolična ljepota. Teško da iko, osim ljudi zaduženih da s vremena na vrijeme obrišu prašinu s njih, ima bilo kakvu vezu s tim novim spomenicima”, kategoričan je jedan mladi Cazinjanin.
Tito – treći put
Zbog dugotrajne borbe i činjenice da je sve manje šanse da se izvorni spomenik vrati na mjesto održavanja mitinga i Titovog govora, udruženje građana “Ja, Josip Broz Tito” je u ljetnoj bašti kafe bara “Tito”, u kojem se svakodnevno okupljaju, postavilo maketu originalnog spomenika.
“Maketu smo napravili da se gosti koji dođu u kafić prisjete tog spomenika, kao i činjenice da je takav spomenik postojao. Ima ljudi koji dođu samo zbog slikanja kraj makete”, govori Kličić, dok jedan od gostiju kafića dobacuje: “Napiši da želimo da se spomenik vrati gdje je i bio.”
Kada je u pitanju stav općinskih vlasti po ovom pitanju, na službeni upit u vezi s ovim do dana objave ovog teksta nije stigao odgovor.
U mjestu koje je simbol svih pobuna i prevrata u proteklih par stotina godina, u Cazinu je jedan spomenik polarizirao stanovnike ove sredine. Čak tri spomenika s istim natpisima nalaze se na tri različita mjesta u krugu od oko 500 metara.
Tito je svoj identitet obznanio jednom, a tri spomenika su nastala tome u čast.
Izvor: Al Jazeera
