Da život može biti itekako surov i okrutan, osjetio je na svojoj koži i Emsud Mešić – Mrga, iz Orašca kod Bihaća, koji je godinama bez vlastitog krova nad glavom, obolio, bez posla i stalnih izvora primanja. Bori se kroz život kako zna i umije, boravi u kontejneru i betonskom objektu – nedograđenoj kapeli pored ulaza u gradsko groblje „Humci“ i živi od onoga što mu neko da kada očisti i uredi nečiji mezar.
Dnevna soba
Ovaj betonski objekt na Humcima, pokraj ulaza u gradsko groblje, već dvadeset godina dnevna je soba u kojoj, kada nema posla na čišćenju i uređenju mezarja, tokom dana boravi beskućnik Emsud Mešić. Prije više od dvadeset godina, ostao je bez svoga porodičnog doma. Petnaest godina proveo je u ranije zapaljenoj baraci, a onda su mu dobri ljudi dodijelili tek nekoliko metara dalje, željezni kontejner u kojem je kuhinja i spavaća soba. -Nisam s familijom dobar pa sam od kuće otišao davno. Živio sam u centru grada osamnaest godina i istjerali su me. Nakon toga, ovdje sam punih dvadeset godina. Porodičnu kuću nemam. Imaju je moja braća. Kad je bila ostavinska rasprava ja sam bio u Njemačkoj. Odrekao sam se svega misleći kako ću čitav život ostati u Njemačkoj u kojoj sam bio tri i po godine. Tako sam potpisao da neću uzeti ništa. Nije mi bilo potrebno. Međutim, dobio sam progon iz Njemačke. Nisam mogao dobiti papira, počinje svoju životnu ispovijest beskućnik Emsud Mešić. U Njemačkoj je boravio još 1982/83. Vratio se u Bihać i uselio u stan u gradskom središtu. -To je bio vojni stan, neuslovan. Ja sam u njega provalio i stanovao nekih osamnaest godina. Niko me dir’o nije. Plaćao sam vodu, plaćao struju. Radio sam kod privatnika. Radnoga staža nemam niti jednoga dana. Otac mi je umro 1981. a mati prije šest godina. Mati se preudala poslije očeve smrti. Tu na Humcima je mati sahranjena a otac u Orašcu, priča beskućnik Emsud Mešić, zvani Mrga.
Svi ga znaju
Ovaj beskućnik živi od onoga što mu neko da kada očisti i uredi nečiji mezar. -Živim od mezarluka. Očistim, prebrišem, naspem, otjeram zemlje, teracu, pokosim nekome, ošišam. Ljeti ima nešto posla, ima i para. A zimi, nema, veli Emsud. Na pitanje ko mu je odobrio da ovdje može boraviti i jesu li to odgovorni u JKP „Komrad“ koji upravlja gradskim grobljem „Humci“, odgovara da ne zna. Dodaje kako za njega svi ovdje znaju. -Nikad nisam s njima imao nikakvih problema, niti oni sa mnom. Preko dana boravim u ovom betonskom objektu, nedograđenoj kapeli koja mi je dnevna soba, a spavam iza ovoga zida, u željeznom kontejneru, dodaje. Na pitanje, ko mu je dodjelio kontejner, odgovara da ne zna. -Možda Crveni križ, ako nije, jest Općina. Ja ne znam, priznaje Emsud. Za pomoć se, kaže, još davno obraćao općinskoj upravi, ali je nije dobio. -Nemam nikakvih dokumenata jer su mi istekli. Para nemam da izvadim nove. Kazni imam, za drva. Uhvatio me lugar. Od Kantonalne bolnice dobio sam opomenu pred tužbu za neizmirene troškove liječenja. Trebam platiti 76,00 KM. Imao sam auto. Dao mi čovjek na poklon. To mi je auto ukradeno 27. jula prošle godine. Prijavio sam policiji i nikom’ ništa. Evo punih šesnaest mjeseci, nikom ništa. Od auta nema ništa. Jednom mi je došla policija po papire od auta jer ih traži Sud. Ja sam dao papire. Kako su odnijeli, do danas niko ništa ne javlja, priča Emsud. Emsuda često posjeti Uzeir Delić, koji živi nedaleko od gradskog groblja. -Dođe Emsud kod mene. Baš je bio sinoć. Malo smo posjedili, večerali. Ja navratim ovdje, imam ukopane brata i snahu. Obiđem njihove mezare. Pomogne mi Emsud, a ja njemu da očistim i uredim mezare. Emsud je jako pošten i pomogne mi, kaže Uzeir Delić, Emsudov komšija.
Pošten i vrijedan
U gradu nisam bio pune tri godine jer i nemam razloga. Para nemam da idem. Šta ću ja, nemam gdje raditi. Ovdje ko mi šta donese i da, to dobijem. Donesu dobro ljudi, hrane, garderobe, para … veli Emsud Mešić. Oboljeli Emsud već godinama nije radno sposoban pa ne može obavljati teže fizičke poslove. Nije štićenik Centra za socijalni rad i ne ostvaruje pravo na socijalnu pomoć. Nikad nije bio zaposlen u poduzeću, a za život je zarađivao radeći kod privatnika. Za razliku od članova porodice koji ga ne posjećuju i ne pomažu mu, dobri ljudi mu redovno pomažu. Svi koji žele pomoći ovome beskućniku mogu ga posjetiti pored ulaza u gradsko groblje „Humci“ a i kontaktirati pozivom na broj mobilnog telefona 062-818-817.
Samir TULIĆ/reprezent.ba
