Pred nastup u Zagrebu, o svojih 10 albuma, Sarajevu i Zagrebu u Pressingu je govorio Davor Sučić, poznatiji kao Sejo Sexon iz Zabranjenog pušenja.
Sejo je odgovorio na pitanje smatra li se Zabranjeno pušenje još uvijek sarajevskim bendom.
“Sve je ovo Balkan, jako različito i jako slično. Balkan nije geografski pojam, nego dijagnoza. Jako je lako biti kreativan u tom ludilu. Na Balkanu je teško živjeti, ali umjetnicima ne nedostaje inspriacije. Tako je i Sarajevo jedan pomjeren grad, s puno problema, ali daje veliku kreativnost i jako puno inspiracije. Nije čudno da danas, kada se kultura urušila, sarajevski bendovi i dalje izlaze na regionalnu scenu. I mi smo došli do jedanaestog cedea” rekao je Sexon.
Rekao je da je “Fildžan viška” jedina pjesma koju je napisao za vrijeme rata.
“Nisam vodio dnevnik u ratu ali imam tu pjesmu, u njoj je manje više sve, raspoloženje Sarajlija u tom trenutku. Jedno veliko razočaranje što naš projekt zajedništva, komšiluka, nije uspio. Izgubio je bitku s velikim politikama i velikim riječima poput nacionalizma i religije” poručio je, dodavši da to ipak nije bespovratno izgubljeno: “Naš povijest i jezik, osamdeset godina povezanosti je dobar primjer, za koji ne vidim zašto ne bi funkcionirao. Najveći sin naših naroda je govorio da bi volio da je to jedna mramorna ploča, da postoje linije, ali kad prijeđeš rukom da se one ne osjećaju. Mi jako dobro funkcioniramo zahvaljujući tome što smo regionalni bend. Život je išao u drugom smjeru od politike. Dođem na Bajakovo, pokažem osobnu, ali u mojoj glavi ta granica ne postoji. Mislim da je jednostavno, drugačiji način života nemoguć. Ne može niti jedan bend, glumac ili privreda živjeti samo od svoje zemlje i svog grada. Na tim principima i svijet funkcionira, a mi od tih principa bježimo i zaziremo”.
Na tom tragu je i pjesma s novog albuma “Irska”
“To je primjer jedne zemlje koja je bila jako slična onome što danas živimo, ali dobra vizija je dovela do toga da je Irska mjesto u koju se rado ide i živi s osmijehom. Vjerujem da Hrvatska i Bosna mogu biti zemlja u kojoj će ljudi živjeti s osmijehom”, poručio je.
Rekao je i da je razlaz s Neletom Karajilićem nije bio uvjetovan politikom. “Da nisam htio Srbina pjevača, ne bih ga ni uzeo. Bilo je oko našeg zamišljanja uspjeha i stvaranja glazbe. Ispalo je da nismo mislili na isti način neke stvari. Mislili smo na isti način muziku, ali ne strategiju kuda idemo” rekao je Sexon.
Osvrnuo se i na knjigu koju je Karajilić napisao.
“Kada bi sada napisao kako sam grozno stradao kao Hrvat kojem nitko nije dao šansu, da su oduvijek Hrvati bili niža rasa i da sam jedva izvukao živu glavu zahvaljujući majci Hrvatskoj, prodao bi 200 tisuća knjiga. To je meni malo nedostojanstveno za čovjeka koji je bio toliki umjetnik. On je ostavio trag na ljude i filozofiju koja se ne poklapa s tim. Dobar dio knjige je neistinit, nikada u dvadeset godina, sretali smo se, nikad nije spomenuo da mu je život ugrožen i da mu prijete. Svaki taxist ga je vozio džaba, od svakog mesara je dobio but. To su laži koje pakiraš da bi se umilio sredini u kojoj sad živiš. Nemamo pravo na to” zaključio je.
